Međutim, ono što treba reći odnosi se na to da je u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji jasno utvrđeno da ustavne odredbe i sistem u kojem nečija etnička pripadnost i prebivalište uređuju bilo čiji status u izborima ili imenovanjima u bilo koji organ u Bosni i Hercegovini, nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i da naša zemlja ima obavezu da to promijeni.

Dakle, ne može famozna „konstitutivnost“ utvrđivati veći stepen prava za jedne na štetu velikog broja drugih građana te nam se daje zadatak da to promijenimo. To je slučaj i sa predmetom „Pudarić“ kao dodatni pokazatelj postojanja sistemske diskriminacije u našem ustavnom sistemu.

Svojevremeno je Željko Komšić podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, još 2012. godine, koja je riješena pozitivno 2015. godine na način da se i građanima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jedne od tri etničke zajednice koje ovdje nazivaju „konstitutivnim narodima“, mora obezbijediti mogućnost da budu imenovani za predsjednika i potpredsjednike oba bosanskohercegovačka entiteta. Od tada je prošlo pet godina, a entitetske vlasti nisu obavile svoje obaveze u pogledu poštivanja ove presude Ustavnog suda.

Kada pogledamo sadašnji ustavni aranžman, u kojem je u pet navrata Evropski sud za ljudska prava iz Strasbourga utvrdio postojanje sistemske diskriminacije te dao nalog vlastima Bosne i Hercegovine da izmijene sporne ustavne odredbe, a nakon toga i one u Izbornom zakonu, onda dođemo u situaciju da različiti dužnosnici prestaju da se pozivaju na „slovo Daytona“ i prelaze na različite duhove Daytona.

Kada pogledamo Anekse 4 i 6 Dejtonskog sporazuma kao „slovo Daytona“, onda je sasvim jasno da imamo obavezu da poštujemo i implementiramo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, gdje su presude iz Strasbourga sastavni dio te konvencije.

O tome je bilo riječi i na jučerašnjem zasjedanju Komiteta za vanjsku politiku Zastupničkog doma Kongresa SAD-a, u kojem je nedvojbeno rečeno da su etničke politike problem u Bosni i Hercegovini. Postalo je isuviše očito da sadašnji politički sistem, u kojem dominira diskriminacija, mora biti promijenjen, prije ili kasnije, na način da ćemo morati obezbijediti potpunu jednakopravnost svih građana Bosne i Hercegovine, u svim aspektima života. Bez toga, nema nam ulaska u NATO i Evropsku uniju.

(S. B.)