Piše: Vlado VURUŠIĆ

U Bjelorusiji već punih pet mjeseci traju gotovo svakodnevni masovni prosvjedi i štrajkovi protiv Aleksandra Lukašenka koji je na izborima održanima još 9. kolovoza proglasio svoju pobjedu.

Oporba ga optužuje da je lažirao i krivotvorio izbore, građani izlaze na ulice i trgove, policija ih masovno uhićuje, ima i poginulih, a legitimnost Aleksandra Lukašenka, koji je na vlasti već punih 26 godina, ne priznaju ni EU, ni SAD, nego samo Rusija i nekoliko zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza okupljenih u rusku verziju EU - Euroazijsku ekonomsku uniju. U Bjelorusiji zapravo vlada neizvjesna pat-pozicija kojoj se trenutačno ne nazire rješenje bilo u jednom, bilo u drugom smjeru. Naime, niti je Aleksandar Lukašenko više tako jak da može zaustaviti, razbiti i obuzdati prosvjede, niti su prosvjednici i oporbeni političari u ovom trenutku dovoljno jaki da ga mogu skinuti s vlasti, natjerati na nove izbore ili osnivanje nekakve prijelazne vlade, o čemu se stalno govori i nagađa.

Pomoć Rusije

Traje iscrpljujuća borba u kojoj obje strane ne popuštaju i imaju svoje adute. Lukašenko na svojoj strani ima vjerne represivne strukture i vojsku te financijsku podršku i logističku pomoć Rusije koja je, prema pisanju bjeloruskih oporbenih medija, već poslala na ispomoć velik broj obavještajnih, propagandnih i vojnih savjetnika i stručnjaka. Umjesto velikog broja otpuštenih novinara ili onih koji su u znak prosvjeda sami otišli, stigle su jake ruske "novinarske" snage i preuzele kontrolu nad tamošnjim prolukašenkovskim medijima. Prema nekim podacima, tijekom ovog petomjesečnog bunta uhićeno je više od 360 bjeloruskih novinara. Osim toga, Lukašenko se uzda u ruralne krajeve koji su, čini se, još uvijek odani njemu, iako se nezadovoljstvo i prosvjedi sve više šire zemljom. No, da je i on oprezan, govori činjenica da je svoga najmlađeg sina Nikolaja, kojeg inače priprema za nasljednika, ipak sklonio u Moskvu, kao i unuke.

Nitko se ne usudi reći kako će to završiti, ali osjeća se i određena bojazan da bi se Zapad nakon ustoličenja Joea Bidena na čelo SAD-a mogao jače angažirati u Bjelorusiji, pa se i Kremlju žuri. Tako je nedavno tajnik ukrajinskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Aleksej Danilov iskazao bojazan da bi Rusija mogla u Bjelorusiju dovesti još brojnije vojne snage, čime bi zakomplicirala stanje ne samo u toj zemlji, nego bi, kako kaže, ugrozila i Ukrajinu.

'Tampon-zona'

No, s druge strane smatra se da bi Bjelorusija mogla biti "moneta za potkusurivanje" te predmet trgovina i kompenzacija između Zapada i Rusije u odnosu na Balkan. Rusiji sigurno ne odgovara da Bjelorusija postane nova Ukrajina te da izgubi utjecaj i u toj važnoj postsovjetskoj državi koja joj služi i kao tampon-zona prema NATO-u i EU, koja se sada gubitkom Ukrajine smanjila. Naime, jasno je da je trenutačna oporbena alternativa Lukašenku otvoreno prozapadna te da dolazak nekog novog, makar i liberalnog proruskog političara može izazvati novi val prosvjeda, a nezgodna je i na unutarruskom planu, odnosno pojavilo bi se onda pitanje o liberalizaciji ruskog (putinovskog) sustava.

Unatoč ovako dugim, ali i neučinkovitim prosvjedima, oni ne jenjavaju. Stalno se izmišljaju nove taktike i načini prosvjeda kako bi se zbunilo snage represije koje nisu nimalo ublažile svoj brutalni odnos prema demonstrantima. Uhićeno je više od 20 tisuća ljudi, a nekoliko tisuća ih je ozbiljnije ozlijeđeno tijekom intervencija policije i specijalaca.

Nekoliko je ljudi i ubijeno, poput simbola prosvjeda, mladog Romana Bondarenka, nakon čije su se smrti mitinzi intenzivirali pod parolom "Mi ćemo preživjeti - bolji smo". Prosvjednici zbog brutalnosti policije stalno mijenjaju taktiku pa su tako počeli tzv. Hod susjeda - manje lokalne prosvjedne šetnje u manjim grupama istodobno u više kvartova po gradu ili kratke mitinge pred svojim zgradama kako bi se i policija raspršila dok pokušava onemogućiti i takva manja, ali raspršena okupljanja. Prosvjednici misle da će tako ukupno okupiti više ljudi, pa i one koji se pribojavaju izaći na velike mitinge po glavnim ulicama i trgovima. No, policija se ubrzo pregrupirala te intervenira na svaki i najmanji prosvjed, a dobili su i odriješene ruke za uporabu bojeva streljiva.

Blokada računa i imovine

Mnogi analitičari smatraju da ova iscrpljujuća situacija može potrajati još jako dugo - podsjetimo da su, recimo, u Srbiji mjesecima trajali prosvjedi nazvani "Jedan od pet milijuna" protiv predsjednika Aleksandra Vučića, da bi se s vremenom iscrpili i ugasili bez ikakvih konkretnih rezultata, što je i Lukašenova želja - pogotovo jer glavni oporbeni lideri nisu u zemlji, nego političku borbu vode iz inozemstva.

Svetlana Tihanovskaja tako sa svojim simpatizerima komunicira preko objava na YouTubeu, a nedavno je najavila i otvaranje "narodnih ambasada", odnosno novih diplomatskih predstavništava Bjelorusije po svijetu. Govori da je već 20 takvih u pripremi. Jednu "narodnu ambasadu" namjerava otvoriti i u Moskvi, a ujedno je poslala i ponudu za sastanak s Vladimirom Putinom, smatrajući kako je i njemu jasno da su Lukašenkovi dani na izmaku. Naime, Lukašenko je već pod sankcijama EU, a i Švicarska je objavila blokadu njegove imovine i računa u toj zemlji, kao i za još 14 bjeloruskih političkih i poslovnih ljudi bliskih Lukašenku.