Pratili ste što se dogodilo posljednjih dana u BiH. Na početku da se osvrnemo na potez ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova. Kako komentirate činjenicu da je Lavrov prvo došao Dodiku na noge u Istočno Sarajevo, a ne u državne institucije?

- Ruska diplomacija uvijek šalje poruke, njihove poruke treba pažljivo čitati i te poruke su uvijek okrutne i dosta direktne. Lavrov je tako isplanirao posjet Bosni i Hercegovini da pokuša poniziti institucije države i da jasno pokaže kako su mu pri srcu akteri koji zagovaraju centrifugalne procese, a ne oni koji se brinu o jedinstvu i održivosti Bosne i Hercegovine.

Na koga konkretno mislite?

- Kad govorim o centrifugalnim procesima, onda, naravno, ne mislim samo, nažalost, na gospodina Dodika i njegovu kamarilu iz manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini nego, nažalost, i na gospodina Čovića, kojem u Zagrebu povremeno tepaju kao prvaku euroatlantizma u Bosni i Hercegovini, a čovjek se, umjesto kao prvak euroatlantizma, ponaša kao prišipetlja euroadriatizma.

DAVOR GJENERO (Foto: Arhiv)

Vidjeli ste potez Komšića i Džaferovića, odbili su primiti Lavrova i razgovarati s njim. Čini li Vam se to kao hrabar potez s obzirom na to da je, ipak, riječ o drugom po snazi funkcioneru Rusije, koji slovi za vrsnog diplomatu?

- Gospodin Lavrov je vješt, beskrupulozan, snažan i utjecajan promotor Putinovog autoritarnog režima i vrednota koje taj režim zastupa i provodi. Gospoda članovi Predsjedništva su pokazali građansku odlučnost, ali ne čini mi se da su napravili preveliki rizik. Naime, ništa dobra BiH ne može očekivati od Putinove Rusije. Oni su samo poslali jasnu poruku da to znaju i da to razumiju s jedne strane i s druge strane su poslali jasan suverenistički signal. Pokazali su da im je suverenitet BiH i njezino jedinstvo doista u srcu, za razliku od ovih aktera koji su Lavrova dočekali s velikim entuzijazmom i uživaju što on ponavlja njihove stavove koji su ih, zapravo, ozbiljno diskreditirali. U krajnjoj konzekvenci, treba biti svjestan da je jučerašnji dan svojevrstan landmark u međunarodnim odnosima, jučerašnjim danom je definitivno potvrđeno da je administracija Donalda Trumpa bivša administracija, a da iduće godine nastupa demokratska administracija gospodina Bidena, čovjeka koji će raditi na obnovi euroatlantizma i koji će u krajnjoj konzekvenci, kao čovjek koji poznaje balkanske odnose, vrlo dobro razumjeti i kontekst ovog poteza BiH.

Dva člana Predsjedništva BiH uspostavila su ovim potezom dobru ishodišnu poziciju za razgovor s euroatlantskim partnerima, jer su pokazali da znaju kamo BiH spada. Uostalom, Lavrov je došao u Sarajevo na godišnjicu Daytonskoga sporazuma, pri tome interpretirajući Daytonski sporazum onako kako to odgovara Srbiji, Rusiji i državama koje žele kaos u BiH i na Balkanu, apostrofirajući jedan element tog sporazuma koji je trebao biti podjela na dva entiteta, zanemarujući sve drugo u tom sporazumu. I konačno, valja reći da u vrijeme kad je Daytonski sporazum nastao, Rusija nije bitno doprinijela, ali i da tada Rusija nije bila međunarodno patogena kao što to jest Putinova Rusija, koja se konsolvira u to što je danas, zadnjih dvadeset godina od dolaska Putina na vlast.

Foto: SLOBODNA BOSNA / A.K.

Kazali ste u našem neformalnom razgovoru da je BiH, odnosno njena dva člana Predsjedništva, pokazala da imaju kičmu. Na što ste konkretno mislili?

- Pokazali su da znaju kud BiH spada, pokazali su da imaju građansku hrabrost, odlučnost i da su im na srcu vrijednosti za koje se formalno zalažu. Zbog toga mislim da je njihov potez hrabar, zbog toga to je nešto što mora impresionirati…

Dugo pratite političku situaciju i u Rusiji, svijetu i na Balkanu, pamtite li da se ovako nešto dogodilo nekom ruskom diplomati?

- Ne, obično su Rusi ti koji odvaljuju zaušnice onima s kojima razgovaraju. Ne vjerujem da bi Lavrov došao u Sarajevo da je znao da će mu se to dogoditi.

Neki već sada povlače paralelu s jedinim političarem iz bivše Jugoslavije koji je jednom davno rekao Rusima „ne“, a njegov svojevrsni poštovatelj, odnosno čovjek koji drži njegovu sliku u kabinetu, je uradio to isto, može li se povući paralela između poteza Tita i Komšića?

- Druga je situacija, Josip Broz je riskirao vlastitu glavu kad je napravio to što je napravio, ali je vodio u tom trenutku vrlo racionalnu politiku, za koju nije znao kako će završiti. Komšić je to napravio znajući da to ne može imati ni po njega ni po njegovu državu nikakvih negativnih posljedica.

Nije slučajno da je Lavrov jučer na sav glas vikao kako BiH ne smije biti protektorat i kako se Zapad ne smije nametati BiH, pritom cijelo vrijeme imajući u rukavu onaj svoj nacrt o tampon-zoni, o četiri formalno neutralne, ali zapravo proruske države,  predvođene Srbijom, a koje bi bile, osim Srbije, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Makedonija.

Foto: SLOBODNA BOSNA / A.K.

Što dalje, dolazi Bidenova administracija, službeno je potvrđeno da je on novi predsjednik SAD-a. Predviđate li da će se ipak dogoditi neki Dayton 2?

- To je u ovim okolnostima teško reći, ali mora se naći način da počnu pozitivni procesi u BiH. Meni se ne čini da je trenutno Dayton 2 moguć, ali mislim da je moguć Washington 2, dakle dogovor koji će učvrstiti i srediti ono što je regulirano Washingtonskim sporazumom. Prije svega mislim na odnose između Hrvata i Bošnjaka u BiH, mislim da je prekjučer više riskirao gospodin Čović svojim ulagivanjem Lavrovu nego što su gospoda Džaferović i Komšić riskirala odbijanjem razgovora s Lavrovom.

Za kraj, vratimo se malo na Hrvatsku. Predsjednik Hrvatske dijeli lekcije građanima i političarima u BiH, a nekoliko mjeseci ranije primio je čovjeka s američke „crne liste“ Milorada Dodika. Kako gledate na konsenzus premijera i predsjednika u Hrvatskoj o pitanju Hrvata u BiH, prije svega sa pogledom na HDZ BiH, s obzirom na to da se dva puta u posljednjih nekoliko mjeseci dogodilo da hrvatski dužnosnici dolaze u BiH dajući podršku kandidatima HDZ-a BiH na izborima, iako su u isto vrijeme stranački kandidati drugih stranaka s hrvatskim predznakom imali svoje kandidate?

- Hrvatska ima jedan veliki problem, ona ne uspijeva razdvojiti dvije politike. Jedna politika je politika odnosa prema Hrvatima u BiH, a druga politika je politika odnosa prema BiH kao važnoj partnerskoj i susjednoj državi, važnom političkom i ekonomskom partneru. Tako dugo dok se ne stvore dvije zasebne politike i dok se te dvije politike neće voditi svaka prema svojoj imanentnoj logici imat ćemo situaciju kakvu imamo danas. Hrvatska mora po svom Ustavu brinuti o poziciji Hrvata u BiH, ali prije svega mora voditi računa o svom državnom interesu, svojim europskim i euroatlantskim interesima, a to su interesi koji se rješavaju u dijalogu Zagreba i Sarajeva. Čini mi se da je premijer vrlo blizu tome da počne govoriti o onome o čemu je govorio predsjednik Mesić o Hrvatima u Bosni i Hercegovini: “Gospodo, Sarajevo je Vaš glavni grad i tu morate rješavati svoje probleme.” To je na neki način premijer napravio primivši Dragana Čovića na razgovor skupa s gospodinom Bakirom Izetbegovićem, ključnim političkim akterom u BiH i Sarajevu. Nažalost, Čović ili nije razumio što mu je poručeno, što je manje vjerojatno, ili što je vjerojatnije, iskorištava svoju moć da se ne obazire na to, a odnos HDZ-a u kampanji u odnosu na HDZ u Bosni i Hercegovini proizilazi samo iz njihovog utjecaja na političke izbore u Republici Hrvatskoj.

(Razgovarao: M. Iličić)