Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Ovom radnjom stiču se uslovi za direktnu međutužilačku saradnju između BiH i Ukrajine po memorandumu iz 2008. godine, odnosno za dalje vođenje međunarodnog krivičnog postupka čija je očigledna meta Milorad Dodik. I to sa ciljem izuđivanja njegove ostavke!

Kao iskusan kriminalista spram afere "Ikona" polazim od pitanja: kako je Ukrajina tako ekspresno utvrdila da je u pitanju kulturno blago te države i reagovala prema Ministarstvu inostranih poslova BiH? Već 16.12.2020. godine ministrica Bisera Turković za Radiosarajevo.ba daje izjavu: "Od mojih saradnika sam upoznata da je stigla nota u kojoj Ambasada Ukrajine tvrdi da je ikona koja je poklonjena ministru Lavrovu - blago Ukrajine. Oni pitaju na koji način je došla u Bosnu i Hercegovinu, te se pozivaju na međunarodno pravo. Traže podatke kao je došla u Bosnu, kako se našla u rukama naših predstavnika, te kako da je proslijeđena dalje (prema Lavrovu, op.a.). Oštro traže da se daju pojašnjenja". Kad drugog dana po saznanju za događaj imamo ovakvu međunarodnu korespodenciju sasvim utemeljeno možemo sumnjati u postojanje zakulisnih dogovora.

No, mnogo indikativniji su dalji navodi ministrice iz iste objave, a vezano za njen akt Predsjedništvu BiH:  "Neka se oni izjasne o tim navodima. Ako je riječ o ukradenoj baštini, pretpostavljam da će onda i pravosudni organi pokrenuti postupak, te slijediti trag kako se došlo do nečijeg kulturnog blaga takve vrijednosti, dakle, da se ona nađe u Bosni i Hercegovini. Po kom osnovu je tu, kakav je to način da se poklanja dalje? Sigurno da postoji krivica. Mislim da tu ima posla i za tužilaštvo i za sud, pravo da vam kažem.". Autentičnost citata možete provjeriti klikom na izvorni tekst radiosarajevo.ba, uz opasku kako tu stoji još nekoliko indikativnih navoda ministrice Turković.

Mišljenje "da tu ima posla i za tužilaštvo i za sud" ministrica pretače u djelo ekspresnim prosljeđivanjem ukrajinske note Tužilaštvu BiH i Agenciji za istrage i zaštitu -SIPA. Tako već 18.12.2020. godine iz Tužilaštva BiH obavještavaju javnost da je formiran predmet kako bi se "ispitali svi navodi" o zlatnoj ikoni koju je Milorad Dodik poklonio Sergeju Lavrovu. Normalno, potvrda tužilaštva uslijedila je na upit medija koji su se pozivali na informacije iz ministarstva. Govorim o četvrtom danu po saznanju za sam događaj od 14. decembra.

Sutradan, petog dana, ruska agencija Tas objavljuje: "Ikona će biti vraćena poklonodavcu radi daljeg razjašnjavanja njezine istorije preko Interpola.". Šta smo drugo mogli očekivati spram afere kojom se u tom momentu bavilo kompletno čovječanstvo? Lavrov i ruski državni vrh u datoj situaciji nisu imali mnogo manevarskog prostora, a najprostije im je bilo "problem" vratiti Bosni i Hercegovini. Primjereno diplomatskim procedurama i najbržoj opciji zlatna ikona predana je našoj ambasadi u Moskvi.

Zato nije teško pretpostaviti da će ovaj "dokaz" ubrzo naći se u rukama Bisere Turković, te kakav je dalji rasplet situacije. Pozivajući se na svoj akt Tužilaštvu BiH ministrica će ikonu dostaviti državnom tužilaštvu na dalje postupanje po već formiranom krivičnom predmetu. Prije smjene Milana Tegeltije možebitno bi se Gordana Tadić upustila u "pravne igrice", no to je danas naprosto stvar prošlosti. Nema joj druge do dokaz predati postupajućem tužiocu.

Ovim činom afera poprima bitno drugačije obličje, odnosno iz sfere politike prelazi u svoju krivično procesnu fazu. Analogno, nakon diplomatskih tijela Ukrajine nastupa državno tužilaštvo te zemlje sa procesnim zahtjevima u pravcu pokretanja i vođenja istrage. Pravni osnov za krivično procesno djelovanje počiva na Memorandumu razumjevanja između Javnog tužilaštva Ukrajine i Tužilaštva BiH, gdje prvu stranicu tog dokument možete vidjeti na donjoj fotografiji.

Memorandum međutužilačke saradnje Ukrajine i BiH-e potpisan je još 2008. godine, gdje je sa naše strane potpisnik danas pokojni Milorad Barašin. Treba podsjetiti da je ovaj međunarodni akt potpisan u bitno drugačijim političkim okolnostima i taj čin nema nikakve veze sa aktuelnom aferom. Bosna i Hercegovina ima brojne slične bilateralne i multilateralne sporazume međunarodne sudske i tužilačke saradnje, pa sve do policijske.

Elem, ovaj dokument u mnogome pojednostavljuje procedure i omogućava ukrajinskom tužilaštvu procesne radnje dokazivanja krivičnog djela i otkrivanja počinilaca. Govorim o konkretnom pokretanju međunarodne istrage kakva može zahvatiti i druge države - osim BiH-e i Ukrajine. Po tome kojom brzinom su identifikovane oznake pečata sa sporne ikone uvjeren sam da ukrajinsko tužilaštvo već ima spremnu dokumentaciju dokazivanja svojine. 

Znači, za otvaranje međunarodne istrage potrebne su dvije stvari: otuđeni predmet (ikona) i dokazi prethodne svojine nad istim, šta će se vrlo brzo naći u Tužilaštvu BiH. To podrazumjeva i omogućavanje pristupa ikoni od strane ukrajinskih tužilaca, vještaka, specijalizovanih inspektora i drugih aktera prikupljanja dokaza. Vjerujte da će poprilična "svita" biti angažovana na identifikovanju  i dokazivanju porijekla po svemu sudeći otuđene ikone.

Nakon dokazivanja postojanja krivičnog djela slijede radnje otkrivanja i procesuiranja počinilaca - uključujući i saučesnike u domenu krijumčarenja, skrivanja, prometovanja i problematičnog "poklanjanja". To znači da će ukrajinsko tužilaštvo od Tužilaštva BiH zatražiti saslušanje Milorada Dodika na okolnosti dolaženja u posjed inkriminirajućeg predmeta i otktivanje svih osoba uključenih u taj čin.

Iz ovoga vidimo suštinsku razliku između političkih aspekata afere i narednih krivično istražnih. Konkretno: Dodikova priča o postojanju "porodice" u čijem posjedu je ikona prethodno bila imala je prođu kod političkih subjekata, no prilikom tužilačkog saslušanja to će morati potkrijepiti imenima i adresama, pa sve do predočavanja dokumentacije o svojini (ukoliko postoji). Ili će biti optužen da je pod neutvrđenim okolnostima došao u posjed otuđenog predmeta sa sumnjom u direktno učešće u činu krađe.

Sad bih unedogled mogao objašnjavati kakve sve pravne instrumente ukrajinsko i naše tužilaštvo mogu koristiti protiv Milorada Dodika, no jednostavnije je ukazati da će on neminovno "propjevati" u cilju izbjegavanja direktnog optuženja. Govorim sa pozicije kriminalističkog iskustva rješavanja mnogo težih krivičnih djela od ovoga, pa čak i u daleko složenijim okolnostima. Pred tužiocem neće se Dodik bahatiti kao pred novinarima jer se nalazi u bitno drugačijoj poziciji.

Istine radi, možebitno će Dodik ispričati tužilaštvu stvari kakve ni u ludilu ne bi saopštio javnosti, a računajući na tajnost istrage i brojne instrumente procesnog štićenja informacija. Ponavljam ranije mišljenje na ovu temu - da je Dodik lakovjerno upao u dobro isplaniranu zamku, a šta nas vraća na ministricu Biseru Turković.

Lično nemam dilema oko postojanja ranijeg plana aktiviranja ove afere, a najvećim dijelom razloge sam objasnio tekstom ISTINA O DODIKOVOJ SAMOIZOLACIJI: Stižu na naplatu obaveze iz ANP-a, Republika Srpska se zadužuje za kupovinu NATO naoružanja . Prilično detaljno i potkrijepljeno dokazima objasnio sam šta zapadni centri moći na planu NATO integracija očekuju od Dodika, a šta Rusija pokušava preduprijediti. Kako rekoh: javno ću čestitati Dodiku ako nađe izlaz iz tako složene situacije. Posebice ukoliko to uspije izvan "crnogorskog scenarija" kakav sam pretpostavio i opisao.

Ovde se nameće sasvim racionalno pitanje: za koga "igra" Bisera Turković? Za NATO ili za Rusiju?! Odgovor na ovo pitanje vrlo je prost. Milorad Dodik je zadnjih deceniju i po vladao po osnovu kompromisa Sjedinjenih Država i Rusije, čisto kao terenski realizator održavanja zamrznutog konflikta kakav je odgovarao objema svjetskim silama. Pritom mislim na kontrolisani "konflikt" bez mogućnosti njegove eskalacije. 

Vremenom je, kao i svako drugo sredstvo, jednostavno potrošen i kao nefunkcionalan mora biti zamijenjen. Identična vizura Dodika postoji i na ruskoj i na angloameričkoj strani, bar u smislu njegovog dužeg političkog bitisanja. Pored toga, dvije najveće svjetske sile sporazumne su zapadni Balkan prepustiti evropskim partnerima i procesu daljih EU integracija, a znamo kako Dodik kotira kod Merkeleve i Makrona. Sveukupno, nikom on više nije potreban, a namanje Republici Srpskoj.

Znači, da ovo polako rezimiramo, rušenje Milorada Dodika slijedi preko međunarodne istrage oko "ukrajinske ikone" i to na način iznuđivanja njegove ostavke na poziciju člana Predsjedništva BiH, te potpunog povlačenja iz politike. Promišljanja oko "bonskih ovlaštenja" i daljih sankcija iz današnje vizure postaju neozbiljna, a posebice jer niko nije spreman od Dodika stvarati "mučenika" ili žrtvu međunarodne urote protiv srpskog naroda. Mnogo učinkovitije je primorati ga na ostavku preko "amnestiranja" od daljeg krivičnog progona.

Nastaviće se...

(Prenosimo s autorovog bloga)