Podgoričke "Vijesti" javile su da je Mićunović uhapšen, a prema prvim informacijama, sa Mićunovićem je uhapšeno još nekoliko ljudi i pronađena su dva pištolja.

Za neke, Brano Mićunović je „ponos Crne Gore“, o čemu svjedoči i stranica na Facebooku, koja nosi upravo ovaj naziv, dok je za druge kriminalac i “gospodar Crne Gore”, bez čijeg se odobrenja ne može završiti nijedan ozbiljniji posao u sivoj zoni. Naime, u Crnoj Gori postoji izreka „Nema kralja, nema Tita, sad se ođe Brano pita”.

I pored brojnih špekulacija, zvanično nikada nije dokazano da je Mićunović bilo šta drugo do uspješan i pomalo misteriozan biznismen.

Rođen je 1953. godine u Nikšiću, a u mladosti je trenirao boks i bio pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA.

Ubistvo u Nemačkoj

U Novom Sadu je studirao ekonomiju, ali se nije dugo zadržao na fakultetu, a ni u zemlji. Njegovo ime se prvi put dovodi u vezu s nekim krivičnim dijelom kada je 1983. godine u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INA-e. Iako se špekulisalo, nikada nije dokazano da iza likvidacije stoji Mićunović.

Koliko je poznato – kroz domaće evidencije osuđenih za krivična djela – Mićunović se ne spominje. Posljednje godine 20. stoljeća proveo je u zatvoru Spuž, jer je bio osumnjičen zbog ubistva koje se dogodilo pod sumnjivim okolnostima.

Zajedno sa svojim prijateljem Zdravkom Lopušinom, oslobođen je optužbi da je u oktobru 2000. godine ispred podgoričkog Kliničkog centra ubio Nikšićanina Radovana Kovačevića, teško ranjenog u prethodnoj pucnjavi u kojoj je poginuo Cetinjanin Petko Pešukić.

Mićunović je bio vlasnik kockarnice u hotelu „Podgorica”, gdje je izbila krvava svađa. Na teret mu se stavljalo da je ispred Kliničkog centra u Podgorici na do tada nezabilježen način, iz pištolja ubio ranjenog Kovačevića.

Novinska fotografija sa suđenja bila je jedina prilika da šira javnost vidi kako uopšte Mićunović izgleda, piše Nova.rs.

Sukob s radikalima

Mićunović, zvanično, nije pripadao nijednoj crnogorskoj partiji, ali to ne znači da je bio politički pasivan.

U jesen 1992. godine, nije mu se dopala ideja da Vojislav Šešelj u Nikšiću održi stranački skup pa ga je sa svojom družinom čekao na prilazu gradu. Miting radikala nije održan.

Deset godina kasnije, 2002. godine, Šešelj ga je optužio za umiješanost u kriminal i ubistva Gorana Žugića, savjetnika crnogorskog predsjednika za sigurnost. Šešelj je tada rekao da je Mićunović toliko moćan da je „pravi predsjednik Crne Gore” koji „drži u šaci” i samog Mila Đukanovića.

Iako nikada zvanično nije bio politički angažovan, tvrdi se da je pomogao Milu Đukanoviću da od 1996. godine pobjeđuje na izborima, iako ni to nikad nije dokazano.

Brano je uvijek bio tu za Mila

Kad god je Đukanoviću zatrebalo, Mićunović je bio tu za njega, bilo da se radi o zaštiti ili o pomoći, da se ostvari pobjeda nad političkim protivnicima.

Osim što je bio vlasnik FK Sutjeska, zvanično se bavio nekretninama i ugostiteljstvom. Imao je brojne klubove i kockarnice na primorju, uključujući i, kako se tad govorilo, najveću diskoteku na Balkanu – „Trokadero” u Budvi.

Ime Brana Mićunovića nalazi se na dvije međunarodne optužnice za šverc cigareta. Na onoj italijanskoj, sa Milom Đukanovićem i još nekoliko ljudi iz Crne Gore, osumnjičen je zbog šverca cigareta.

Ime ovog Nikšićanina je kraj Đukanovića i na švicarskoj optužnici. Direktorica MANS-a Vanja Ćalović podsjetila je nedavno da su mediji prenijeli kako su švicarski tužioci označili Mićunovića kao "sivu eminenciju svih ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”.

On je, prema ovim optužnicama, navodno, određivao koje će kriminalne organizacije iz Italije obavljati šverc, kao i koja će im roba biti na raspolaganju, odnosno u kojem trenutku će se vršiti tranzit. Navodno je bio zadužen i za bliske kontakte sa Frančeskom Prudentinom, mafijaškim bosom iz Brindizija. Prudentino se dugo krio od italijanskih istražnih organa, a prema nekim verzijama, bio je neko vrijeme i u Crnoj Gori.

Kad je pao Milo…

Milan Knežević, jedan od lidera Demokratskog fronta i pobjedničke koalicije na parlamentarnim izborima “Za budućnost Crne Gore”, rekao je za Nova.rs da je bilo neophodno da Milo padne kako bi ljudi poput Mićunovića izbili na površinu.

“Izgleda da je bilo potrebno da Milo Đukanović padne na dno da bi Brano Mićunović isplivao na površinu. Toliko vole Crnu Goru da još ne znamo ko je formalni organizator ovog “patriotskog” piknika uz Tompsonove pesme, 30 evra za gorivo i po sendvič iz ‘Volija’. Zato se u nedostatku Mila Đukanovića, ljubitelji Srba na traktorima slikaju sa novim ‘junacima’ izbornog poraza, što Mićunović svakako jeste u odevnoj kombinaciji reprezentacije Zimbabvea. A možda će svima biti jasnije kad počnu da se razotkrivaju tajni stomilionski računi i poslovi sivih eminencija našeg propadanja, čija je Brano Mićunović jedna od vodećih personifikacija. Onda možda u sendvič stave i kisele krastavce i majonez” , rekao je Knežević.