Piše: Miraš DUŠEVIĆ

Premijer Zdravko Krivokapić čestitao je, kako je saopšteno iz njegovog Kabineta, u privatnom razgovoru predsjednici RS Željki Cvijanović, neustavni Dan Republike Srpske.

Premijer čestita privatno. Najblaže rečeno, skandal.

Ovo je otvorilo neka veoma važna pitanja.

Kako premijer privatno vodi politiku jedne zemlje, jer se Cvijanović njemu zahvalila kao premijeru Krivokapiću, a ne kao građaninu, profesoru, šefu NVO, predsjedniku neke partije ili nosiocu liste?

Da li potez koji je povukao Krivokapić znači da postoje dvije politike koje vodi?

Privatna i državna.

Moglo bi se zaključiti, ako je suditi prema posljednjem događaju, da postoji politika koju u ime države, tajno vodi Krivokapić (privatni telefonski poziv sa pozicije državnika bez informisanja javnosti) i ona koja je javna, a sprovodi je kao premijer.

Javnost se s pravom pita, da li to znači da Krivokapić javno govori da je Crna Gora sljedeća članica EU, a da u “privatnim” komunikacijama zapravo radi suprotno i možda se zalaže za neku drugu uniju, sa nekim drugim vrijednostima?

Šta je sa diplomatijom, međunarodnim odnosima, potpisanim sporazumima? Šta je sa zaduženjima, projektima, unutrašnjom politikom?

Kako sa ove distance tumačiti sve ono što saopštava gospodin Krivokapić? Kako će javnost znati kada je to njegovo privatno mišljenje, a kada stav premijera?

Da li oprečne izjave koje daje imaju veze da dvojbom privatno-državno?

Da li boljitak i švajcarski život obećava kao građanin, privatno, ili kao državnik koji je tu došao voljom naroda?

Jer, privatno nije obavezan da to ispuni, kao premijer jeste, jer to očekuju građani.

Građani na društvenim mrežama pitaju: da li premijer, kada nije premijer, ima svoje mišljenje sa kojim, kada je premijer, nije saglasan?

Javnost se pita, kada i gdje počinje državno a završava se privatno?