Na fotografiji je japanski dječak koji je nosio tijelo svog mlađeg brata nastradalog u bombardovanju. Krematorijum je bio udaljen nekoliko stotina kilometara van grada, a ovaj je dječak hodao danima kako bi stigao do tamo.

Fotograf Joe O'Donnell, koji je zabilježio ovaj trenutak, napisao je u svom dnevniku:

“Vidio sam dječaka starog oko deset godina. Nosio je dijete na leđima. U one dane u Japanu često smo vidjeli djecu kako se igraju sa svojom malom braćom ili sestrama na leđima, ali ovaj dječak je bio očito drugačiji. I mogli smo vidjeti da je došao na ovo mjesto iz ozbiljnog razloga. Nije imao ni cipele. Lice mu je bilo ozbiljno, ali bez previše emocija, a iza na leđima, vidjela se mala glava… bila je nagnuta unazad kao da dijete samo spava. Dječak je stajao nepomično pet ili deset minuta, pa su mu muškarci sa bijelim maskama prišli i tiho počeli da odvezuju konopac kojim je držao brata. Tada sam vidio da je dijete već mrtvo. Dječak je stajao mirno, ne pomičući se posmatrao je proces kremiranja. Ugrizao je donju usnu tako snažno da je zablistala krvlju. Zatim se pomolio, pogledao posljednji put urnu i bez riječi se okrenuo i otišao zauvijek”.