Piše: Rasim Belko   

Skupa li je identifikacija sa zločinima zbog kojih se udružila, a koje je potom učinila vrhuška tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Vrhuška odavno robija za neka od najgorih nedjela koja pamti civilizacija.

Sljedbenici zločina još su skuplji po društvo Bosne i Hercegovine, koje je zbog tih i takvih spriječeno da izađe iz začaranog postratnog kruga.

Sukobi i podjele sa borbenih linija preseljeni su u političku arenu, a svjetlo nade rođeno s mirovnim sporazumom u Dejtonu prigušeno da se jedva nazire mogući put za napredak ka normalnom društvu.

Tako se primjerice na prodajnoj mreži eBay prodaje iskaznica HVO - HZHB po cijeni između 350 do 460 američkih dolara. Dakle svako onaj ko bi da se identifikuje sa zločinačkim pokretom i njegovim jedinicama morat će izdvojiti solidnu penziju za bh uslove.

Pravo da prodaju i kupuju imaju svi, no u ovom slučaju cijenu plaća jedino kupac.

U slučaju sljedbenika zločinačke HZHB koji trenutno dominiraju političkom arenom cijenu plaćaju svi građani Bosne i Hercegovine.

Ušli smo u četvrtu deceniju od agresije na Bosnu i Hercegovinu i svih zločina počinjenih u tom teškom vaktu. Pronalazak izlaza iz te mentalno - političke vrteške bit će ključ koji će otključati bolje vrijeme za sve nas u Bosni i Hercegovini.

Da bi kompletirali taj neophodni ključ pod moranjem nam je da svi u BiH pronađemo način da probleme rješavamo u međusobnom dogovoru, da zajedno zarad budućnosti djece ove zemlje razgraničimo sa zločinima, presudimo zločince i krenemo dalje.

No, u svemu tome valja nam riješiti se teškog bremena koje nas usidrava u 90-im godinama i tako nas konstantno vraća na dno.

Izumrle su i posljednje nade da s Draganom Čovićem možemo graditi politiku boljeg vremena. Jer, kako vjerovati čovjeku koji ne vjeruje sam sebi, pa pamet traži u tuđoj kući.

Tačnije u kući Franje Tuđmana, koji se upokojio odavno, ali njegova politička misao cijepanja Bosne i Hercegovine živi sve ove godine. Živi i trenutno u liku i nedjelu političke vrhuške Hrvatske, predvođene Andrejom Plenkovićem primarno, a i lutalicom Zoranom Milanovićem.

U toj politici Dragan Čović i dalje traži vlak za izvlačenje budžetskog novca BiH maskiranog pod ugroženost najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH. U toj politici Čović, uz pomoć pomenutog dvojca traži i političko ostvarenje zločinačkih ciljeva Hrvatske i “Herceg Bosne”.

Dakle, ratni Udruženi zločinački poduhvat nastavljen je u političkoj areni kao Udruženi političko zločinački poduhvat.
S takvima niti se smije niti može planirati dalje. Opasniji su od svih onih koji javno sanjaju i laju o nestanku Bosne i Hercegovine. Udruženi političko zločinački vuci na relaciji Zagreb - Mostar sve čine kako bi Bosnu i Hercegovinu prikazali kako nekakvu talibansku džamahiriju, punu terorista koji se masovno kreću i spremaju napasti kršćansku Evropu. Prikazuju nas i međunarodnoj zajednici potkazuju kao nedonošče koje neko održava na aparatima.

Nije li to klasični anti-bosanski, anti-državni poduhvat dva HDZ-a koja predvode Plenković i Čović.

U kampanji pred lokalne mostarske izbore armada političkih likova iz Hrvatske dolazila je i obećavala kule i vile Čoviću ne bi li pokupio što više glasova. U izbornoj noći Čović se zaletio, zaboravio na rudu i udario se da mu i dalje zvjezdice lete oko glave.

Vrlo brzo lider HDZ-a BiH shvata da politička okupacija Mostara neće ići glatko. Stoga je od sinoć ponovo u Tuđmanovoj kući. Ponovo je aktivirao Plenkovića i armadu političkih kadrova iz Hrvatske.

I vjerovatno na tim sastancima iznova dogovara plan kojim će u BiH, klasično UZP-ovski izazivati vještačke krize koje će potpuno stvarno izazivati nevolje po sve građane, pa i po Hrvate u koje se kune.

Zločinci i njihovi saborci i sljedbenici nikada ne odlaze lako. Naročito likovi koji uz zločine preferiraju i diktaturu. Za njihov slom potrebno je neko proljeće bosanskohercegovačkih Hrvata.

Proljeće u kojem će konačno shvatiti da politika i njeni ciljevi utemeljeni na zločinu i podjelama iskorjenjuju hrvatski narod iz Bosne i Hercegovine.

Jer, kada to shvate bh. Hrvati valjda će shvatiti i Bakir i OHR i ambasadori.

Čemu je vakat tome je i vrijeme. A odavno je sazrelo vrijeme da se Bosna i Hercegovina oslobodi zločinački udruženog političkog poduhvata i njegovog lidera.

Četiri decenije, što je mnogo, mnogo je.

(NAP)