Glavni junak naše današnje priče je književnik, sakupljač narodnih pjesama, kulturni i politički radnik i franjevac Grgo Martić.

Fra Grgo je rođen 24. januara 1822. godine u selu Rastovači kod Posušja. Sa petnaest godina ulazi u franjevački red, u Zagrebu završava studij filozofije, a bogosloviju u mađarskom Stolnome Biogradu. Za svećenika je zaređen 1845. u Travniku, a služio je u različitim bh. mjestima, a najveći dio života kao župnik u Sarajevu.

Martić se pridružio ilirskom pokretu prilikom boravka u Zagrebu, gdje postaje saradnik "Danice" i drugih listova, pišući pod pseudonimom Ljubomir Martić Hercegovac. Pisao je lirske i epske pjesme, među kojima se ističe epski ciklus "Osvetnici", o crnogorsko-osmanskim sukobima. Po svom pjesničkom radu predstavlja jednog od najplodnijih književnika 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini, a po djelu "Osvetnici", koje je objavljivano više od 20 godina u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, dobio je naslov bosanski Homer. 

Fra Grgo je prevodio i djela Homera, Racinea, Chateaubrianda, Tolstoja…

Govorio je latinski, italijanski, francuski, turski, mađarski i njemački jezik.

Bio je na čelu franjevaca koji su se suprotstavljali priključenju Bosne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori te se zalagao za austrougarsku vlast nad tim područjem.

Fra Martić bio je jedna od najpovjerljivijih osoba austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, ali kada je Beč odbio Bosnu i Hercegovinu ujediniti s Hrvatskom, povlači se iz političkog života.

Shvativši šta velikosrpski krugovi planiraju, preusmjerio se prema idejama hrvatskog državnog prava, zbog čega je došao u sukob sa pravoslavcima i muslimanima.

Fra Grgo Martić umro je 1905. godine u samostanu u Kreševu.

(SB)