Naša današnja priča govori o Dennisu Nilsenu, nekada mirnom, pristojnom i dobroćudnom samcu. No, ovaj blagi državni službenik je u razdoblju od decembra 1978. do januara 1983. godine lišio života najmanje dvanaestoricu mladića na način koji ledi krv u žilama. Motiv za gnusne zločine nije bilo seksualno zadovoljstvo, materijalna korist ili sadizam. Nilsen je ubijao iz posve drugačijeg razloga: nije želio biti ostavljen! U njegovom poremećenom umu formirao se zaključak kako je samo mrtav čovjek onaj za kojeg možeš znati da će zauvijek biti s tobom.

Kod većine serijskih ubica, naznake njihovog budućeg “zanimanja” zamjetne su još u ranom djetinjstvu. Takvih naznaka kod Nilsena nije bilo: nije mučio životinje, nije podmetao požare, nije patio ni od kakvih seksualnih devijacija. Naprotiv, bio je izuzetno poslušno dijete, uz to odlikaš. Kad je njegov djed Andrew iznenada umro, mališan je doživio šok od kojeg se nikad nije oporavio. Majka ga je odvela da vidi djeda, ne objasnivši mu da je ovaj mrtav. Neočekivan prizor trupla, kao i preplavljujući osjećaj osamljenosti, po nekim su psiholozima bili okidači koji će Nilsena pretvoriti u ubicu.

Majka se nakon nekog vremena preudala i rodila još četvero djece. Imala je sve manje vremena za najstarijeg sina, koji je počeo tonuti u ponor osamljenosti. Kao tinejdžer, shvatio je da ga privlače muškarci, ali im nije imao hrabrosti pristupiti. Nakon mature, zaposlio se kao službenik u Sohou, londonskoj četvrti koja je u to vrijeme bila centar gej scene.

Jedne hladne decembarske večeri, u noćnom klubu je pokupio mladog Irca kojem nije znao ni ime. Nakon što su se napili, završili su u krevetu i zaspali. Nilsen se probudio oko tri ujutro. Sjeo je na rub kreveta, zapalio cigaretu te dugo promatrao mladićevo usnulo lice. Spoznaja da će njegov partner otići toliko ga je potresla da je otrčao u kupaonicu i povratio. Kad se vratio u sobu, dohvatio je kravatu i stegnuo je oko ljubavnikovog vrata. Preneražen onim što je učinio, Nilsen je odjurio u kupaonicu i gurnuo glavu pod slavinu, kao da će voda isprati njegovo zlodjelo. Prenuo ga je tup udarac. Otrčao je u sobu te shvatio da je žrtva još na životu. Nesretnog čovjeka zgrabio je za kosu, odvukao ga u kupaonicu, a potom utopio u kanti vode! Nježno ljubeći sve hladnije lice ubijenog, Nilsen ga je okupao i položio u krevet.

Nakon nekoliko dana, truplo je počelo zaudarati. Ubica ga je sakrio ispod podnih dasaka, gdje je ostalo punih osam mjeseci. Nakon toga je iznio ostatke u dvorište iza kuće i zapalio ih. Sljedeći “odabranik”, kineski student Andrew Ho pokazao se kao tvrd orah. Kad je ovaj nakon seksa htio poći kući, Nilsen ga je zgrabio za vrat. Ho, koji se svojedobno bavio hrvanjem, uspio se istrgnuti iz njegovog zagrljaja i pobjeći. Napad je prijavio policiji, ali nadležni nisu htjeli trošiti vrijeme na ono što su smatrali pukom svađom homoseksualnih ljubavnika. Njihov nemar života će koštati još najmanje jedanaestoricu muškaraca.

Sljedeću žrtvu, mladoga kanadskog turista Kennetha Ockendona Nilsen je upoznao nekoliko dana poslije Božića. Nakon što su završili u krevetu, domaćin je predložio gostu da zajedno dočekaju Novu godinu. “Žao mi je, ali moram se vratiti kući. Sutra putujem!”, odgovorio je Ockendon. Nilsenovim licem razvukao se osmijeh. Znao je da je jedino mjesto na koje će njegov posjetilac otputovati grobnica ispod podnih dasaka. Zadavio ga je električnim kablom, a potom razrezao njegovo tijelo nožem. Dok je trup gurnuo u već spomenuto skrovište, dio unutrašnjih organa bacio je u zahodsku školjku.

Kako je Nilsenova žeđ za krvlju jačala, razdoblja između ubistava postajala su sve kraća. Budući da u grobnici ispod podnih dasaka više nije bilo mjesta, raskomadane žrtve sve češće je bacao u zahod. Ta ga je navika na koncu koštala slobode. Kad se posljednje žrtve, 20-godišnjeg Stephena Sinclaira pokušao otarasiti na taj način, začepio mu se odvod. Od dolaska vodoinstalatera do obavještavanja policije o “neobičnim ostacima u odvodu” prošlo je manje od sat vremena. Čim je uhapšen, Nilsenu se razvezao jezik i progovorio je o svojim zločinima.

Ubica je osuđen na doživotnu robiju. Umro je od plućne embolije, u 72. godini života.

(SB)