Nakon punih 12 godina, Mostar bi već u narednu srijedu mogao dobiti novog gradonačelnika, kakve su prognoze, kome dajete najveće šanse?

- Stvar je više nego jasna, sve su se igre odigrale i imamo samo dvije opcije. Ili će HDZ dobiti svog gradonačelnika, ili će te probosanskohercegovačke stranke skupiti glave zajedno i glasati za Zlatka Guzina. Dakle, samo su dva kandidata u drugom krugu. Gospodin Velibor Milivojević je već glasao za HDZ i za očekivati je da će takav svoj nastup imati i u drugom i, eventualno, trećem krugu tako da sad je sve do samih vijećnika koji su izabrani za sastav Gradskog vijeća, kako će oni postupiti. Legitimno je glasati i za, i protiv, i biti suzdržan, ali to će, ipak, na kraju poslati nekakve političke poruke, ne samo mostarskoj nego i bosanskohercegovačkoj javnosti, da znamo za šta se ko zalaže.

Zbog čega je Bh. blok bio toliko optimističan kad je krenuo u cijelu priču oko toga da bi možda mogli dobiti gradonačelnicu, jesu li te njihove prognoze bile zasnovane na realnom stanju stvari?

- Pa, prije da su te njihove prognoze bile spisak nekakvih dobrih ideja, jer kad izanalizirate, vidite da u najboljem slučaju, Bh. blok u Gradskom vijeću raspolaže sa jednom petinom vijećnika od ukupnog broja 35, dakle njih sedam, a evo, na prvom krugu glasanja za gradonačelnika vidjeli smo da gospođa Irma Baralija nije dobila ni tih sedam nego, zapravo, pet glasova. Dakle, kad neko s kapacitetom od pet gradskih vijećnika koji ga podržavaju, pokušava da bude gradonačelnik ili gradonačelnica, onda se to zove teror manjine. To je nešto što je isto tako legitimno u politici, međutim, ja mislim da to ne daje nikako dobre rezultate, a ne sumnjam da bi, eventualno, gospođa Baralija imala dobre ideje, da bi možda čak i bila dobra gradonačelnica, ali takve stvari, jednostavno, ne stoje u realnom političkom svijetu, u onome što su rezultati izbora.

Dakle, vi možete hipotetički zahtijevati bilo šta, ali ukoliko nemate snagu koja se, prije svega, ogleda u broju glasova koje ste osvojili na izborima, onda zavisite na neki način od dobre volje suparnika da vam, eventualno, izađu ususret, a on od vas ima duplo više ili tri puta više glasova. Mislim da je to potpuno nerealna opcija i mislim da je to jedna vrsta izgovora zbog kojeg Bh. blok odlazi u opoziciju i ne želi da učestvuje u cijelom ovom političkom trileru vezanom za Gradsko vijeće Mostara, koji je, opet, dio te šire federalne priče o političkoj krizi između predstavnika hrvatskog i bošnjačkog naroda.

Kako komentirate optužbe iz Bh. bloka da je, zapravo, SDA isporučila Mostar Draganu Čoviću, dok je, sa suprotne strane, poslije sjednice Gradskog vijeća, bilo međusobnih prepucavanja i koškanja na relaciji SDA - SDP BiH, gdje to, zapravo, vodi?

- To ne vodi nigdje, naravno, to vodi samo u pobjedu kandidata HDZ-a za gradonačelnika grada Mostara. Legitimno je glasati i legitimno je ne glasati, ali i oni koji ne glasaju, ustvari glasaju, dakle, u političkoj teoriji jasno je da vi i kad imate priliku da glasate, a glasate protiv ili ste suzdržani, na neki način utjecali ste na sami tok i rezultate izbora.

Dakle, ta priča između SDA i HDZ-a je priča koja traje već oko 30 godina i jasno je da su te dvije stranke u nekom odnosu i ljubavi i mržnje u svakom trenutku, ali je činjenica da su, zapravo, odnosi između SDA i HDZ-a BiH u zadnjih nekoliko godina na historijskom minimumu. Ja zaista nisam čuo nijednu javnu izjavu u kojoj se eksplicitno govori da je bilo ko šta dogovarao, ili u ime HDZ-a ili u ime SDA, ako postoje neki tajni dogovori, ja za njih zaista ne znam. Ako neko za njih zna, onda bi bilo dobro da podastre nekakve dokaze javnosti, da nam svima skupa otvori oči. Međutim, mislim da je Mostar ponovno neka vrsta ugaonog kamena i u Čovićevoj i u Bakirovoj politici prema ne samo Mostaru nego prema cijeloj toj krizi odnosa u Federaciji BiH koji se prelijeva i na državni nivo.

DODIK I MILIVOJEVIĆ (Foto: Arhiva)

Evo, vidjeli smo da je gospodin Milivojević, zapravo, glasao prema naputku iz Banje Luke, dakle, neko ko bi trebao biti autentični predstavnik Srba u Mostaru je glasao po naputku nekoga iz Banje Luke, ako je to autentičnost, ja, onda, imam potpuno drugačija shvatanja politike.

Ali, da se vratim malo na odnose SDA, HDZ-a i Bh. bloka. Mislim da je to samo odraz jedne ukupne turbulencije koja, zapravo, vlada s jedne strane između HDZ-a i SDA i, s druge strane, unutar tog bosanskohercegovačkog političkog bloka i tih sukoba u Sarajevu na relaciji SDA, Narod i pravda, SDP, Naša stranka i tako dalje.

Sve se to nekako fino prelijeva preko Mostara i uvijek se Mostar nekako namjesti kao pitanje oko koga se trebaju lomiti koplja. S druge strane, zapravo, imamo jedno potpuno unisono ponašanje i djelovanje HDZ-a BiH, čak i Republikanske stranke, koja, zapravo, nije glasala u prvom krugu za gradonačelnika, ali jeste za predsjednika Gradskog vijeća iz reda HDZ-a BiH. Imamo tu i pridruženi SNSD kroz listu "Ostajte ovdje", koji su konzistentni i jasni, a s druge strane vlada jedna potpuna politička bura i haos koji se ne može nikako drugačije objasniti nego nekakvim političkim sujetama ili pokušajima da se političkim ucjenama ili ne znam kakvim zahtjevima ili insistiranjem na autentičnosti i reprezentativnosti zapravo dobije nešto što nije nužno vezano samo za Mostar.

Kako komentirate posljednje sastanke u Mostaru, gdje je međunarodna zajednica eksplicitno zatražila od Dragana Čovića da prestane s blokadama formiranja vlasti na federalnom nivou?

- Mislim da je međunarodna zajednica poprilično popustljiva prema Čoviću i to se vidi, jer on u posljednjih nekoliko godina blokira kompletnu Federaciju BiH, nemamo novu vladu, nemamo novu vladu u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, imali smo tu blokadu u Mostaru, koja je, na sreću, konačno razriješena, ali evo, ulazimo u nešto što se zove nova politička realnost, postojanje Gradskog vijeća i novih koalicija. Ja se sjećam da je gospodin Sattler svojevremeno nazvao gospodina Čovića „šampionom evropskih integracija“, ma šta to značilo, pa sam u svom tekstu napisao: “Izađimo na balkone, pozdravimo šampione.”

Mislim da je to sve skupa nekakva „kamilica politika“ koja se, po ugledu na naše domaće političare, odvija od danas do sutra i da tu nikakvih suštinskih pomaka nema.

ERIC NELSON I DRAGAN ČOVIĆ (Foto: Arhiva)

No, nadu budi činjenica da Sjedinjene Američke Države ulaze ozbiljnije u cijelu priču oko BiH, Biden je to već najavio. Puno je interesantniji bio sastanak između gospodina Nelsona, američkog ambasadora, i Čovića nego između Čovića i Sattlera. Čak po tonu saopštenja koje smo mogli dobiti iz dva ureda jasno je da tu nije bilo nekakvog diplomatskog razgovora. Mislim da je gospodin Nelson neke stvari vrlo otvoreno i bez uvijanja kazao Čoviću, a kako će se stvari na kraju razvijati, to ćemo tek vidjeti.

Pogled sa strane na izbore u Mostaru vrlo je zanimljiv. Naime, bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling i zastupnik u Bundestagu Josip Juratović ne kriju razočarenje ishodom izbora u Mostaru. Koliko su realni njihovi stavovi?

-To je neka stara priča iz međunarodne zajednice još od prije 20 i kusur godina, kada se neprestano opisuje situacija i stalno se pokušava staviti znak jednakosti i napraviti nekakva ekvilibristika, pri čemu su svi zajedno odgovorni za cijelu tu priču i svi su razočarani zašto neke nove građanske lijeve ili druge opcije nisu uspjele da se domognu vlasti. Pri čemu se kao ključni dokaz spominje gospodin Draško Stanivuković, koji je, eto, dobio gradonačelničko mjesto u Banjoj Luci, ako je on opozicija Dodiku u političkom smislu, onda sam ja novi predsjednik SAD-a. Tu nema nikakve razlike u političkim stavovima, tu ima, zapravo, samo borbe za vlast. Zašto to jedan dio međunarodne zajednice želi predstaviti kao neku vrstu demokratske pobjede, ja to zaista ne razumijem. To su neki stari modeli političkog djelovanja koji možda izgledaju tako s neke distance od par hiljada kilometara kada se stvari posmatraju u nekim, uslovno rečeno, laboratorijskim uslovima.

Međutim, ovdje se stvari odvijaju na terenu, mi živimo u dejtonskoj BiH, koja favorizira etnički koncept, koja je, zapravo, sva sazvana na toj priči “Marko, Ivica i Enes” po starom dobrom komunističkom nacionalnom ključu, koji je podignut na entu potenciju i sada mi očekujemo da Mostar ili BiH bude bolja od samog Dejtonskog sporazuma. Ne, Bosni i Hercegovini treba skinuti okove Dejtonskog sporazuma, treba je uspostaviti kao iole normalnu demokratsku državu i ja mislim da će onda i samo onda u tom trenutku građani oslobođeni od ove vrste etničkog terora po svaku cijenu, zapravo, pokušati da razmišljaju ono što se kaže u engleskoj frazi "out of box".

Foto: SLOBODNA BOSNA/A. K.

Oslobođeni tog nekog straha i vječnog očekivanja da bi sutra ili prekosutra ili za mjesec dana mogao ponovno izbiti rat. Prema tome, BiH treba ozbiljne reforme, međunarodna zajednica treba prestati s opisivanjem stanja i popraviti greške koje je napravila u Daytonu, sve ostalo vodi u krizu bez kraja i konca. Ja vam garantujem da, kad bi se Dejtonski sporazum kojim slučajem prepisao u Njemačku, da bi za najmanje godinu dana Bavarska bila ono što je danas Republika Srpska. Ako imate alat, vi ćete ga upotrijebiti, samo je bilo pitanje trenutka kada će se u RS-u pojaviti neko poput Dodika koji će reći: “Aha, entitetsko glasanje, odlično!”, i milion nekih drugih stvari, i još na kraju pozivati na izvorni Dayton. Nama ne treba nikakav ni moderni ni izvorni Dayton, nama treba novi demokratski Ustav BiH, koji ćemo donijeti na način da će međunarodna zajednica, koja je itekako odgovorna za stanje u BiH, konačno priznati svoje greške i uraditi nešto u interesu građana BiH, a ne samo naroda.

(Razgovarao: M. Iličić)