Piše: FARUK KAJTAZ

Godi taj „politički eros“, koji vas podigne u visine i uvjeri da ste „veći od života“ i da možete više, bolje i drugačije. Opije ta priča, dok se ramena savijaju od tapšanja...Bili su uvjereni da su uhvatili za čuperak Kairosa, grčkog boga „sretnog trenutka“...

 Ponese vas to...mislite da se „zajahali zmaja“ i da je samo nebo granica, a onda odjednom, kao u bajci, otkuca vam sat i sjajne kočije, naglo postanu obična bundeva, a bogato ukrašeni konji - miševi. „Pepeljuga“ sindrom.

Upravo to se dogodilo mladom političkom dvojcu; Irma Baralija i Arman Zalihić. U Mostaru bi to sve pojasnili samo jednim glagolom: „Poletili“! A nije trebalo biti tako....

Svi oni koji nešto znaju o politici i javnom djelovanju, znali su već odavno da se dvojac zaletio i da to neće dobro završiti. 

Evo šta sam ja prije nekih sedam, osam dana napisao na svom blogu: Politika jeste dobrim dijelom pragmatika, ali ukoliko polaziš sa pozicija moralnih ubjeđenja i dociranja, te želiš da te neko kao takvog „prepozna“, onda sigurno nećeš pokeraški blefirati i javnosti slati čudne i zbunjujuće signale.

Letvica očekivanja je podignuta jako visoko, onako na prvu, umjesto da se polako i sistematično gradila pozicija kroz pregovore sa potencijalnim partnerima. To i jeste sama srž politike kao zanata i umijeća vladanja.

Ali ne, Baralija i Zalihić su praktički učinili sve da otjeraju potencijalne partnere, odbijajući čak i vrlo atraktivne ponude, koje bi svaki iskusniji političar prihvatio i onda polako u pregovorima „izmuzao“, još poneku koncesiju za sebe i svoju opciju. Tako to funkcioniše u politici i višestranačju, naime.

Postavili su se u poziciju „moralnih vertikala“, koje je trebalo „prepoznati“, iako suštini i realno gledajući nisu ponudili ništa konkretno i politički prepoznatljivo. Kritika bez sadržaja ima kratkoričan utjecaj, koji vrlo brzo ispari, ako sve ostane samo na frazama.

I onda naravno slijedi, a šta drugo nego, povratak u stvarnost. Hladan tuš... Kada kola krenu nizbrdo, onda krenu i sumnje i teška pitanja.

Ljubav puca u međusobnim optuživanjima i sumnjama. Samo pet glasova u prvom krugu glasanja u Gradskom vijeću ohladilo je mnoge glave, ali među njima nije bilo ni Zalihića ni Baralije. Oni su odlučili nastaviti sa negiranjem stvarnosti i dalje vjerujući u „čudo prepoznavanja“ i navodno neupitnu podršku „stranaca“.

Pozicija gradonačelnika je izgledala tako zavodljivo!

I onda je „Blok“ pukao na dva dijela i to baš u trenutku kada su nas lideri ove dvije opcije: Nikšić i Kojović nastojali ubjediti da je sve OK i da Baralija i dalje ima podršku... Kakvu i koliko saznali smo u manje od 24 sata u Gradskom vijeću. Ukupno dva glasa na kontu, u međuvremenu posvađanog dvojca „mladih tigrova“.

Bolno je to prizemljenje za one koji su pokušali letjeti visoko. Imali su „san“...kazao bi Martin Luther – King. Kao u helenističkom mitu o Dedalu i Ikaru previše su se približili (političkom) suncu, opijeni letom, pa se vosak otopio, a krila otpala. 

A, bili su na vrijeme upozoreni. Međutim, nije sve izgubljeno, jer oni najmudriji najviše uče na vlastitim greškama.Ima vremena bude li pameti.

Ukoliko Baralija i Zalihić, za početak, prepoznaju svoje zablude i greške i spuste loptu, možda nešto i bude od tog dvojca, jer Gradsko vijeće Mostara treba i mora imati opoziciju sa glavom i repom.

Nije ovo kraj svijeta ili sportskim rječnikom rečeno: Nikada poraz – samo lekcija, a ja bih nadodao, parafrazirajući naslov poznate pjesme Zlatana Stipišića Gibonnija i: OVO VAM JE ŠKOLA!

(Prenosimo s autorovog bloga)

Napomena: Oprema i naslov redakcija "SB"