Sovjeti su krajem pedesetih uočili da im Amerikanci pokrivaju sve ključne željezničke pravce prema Sibiru špijunskim avionima i da će teško transportirati interkontinentalne nuklearne projektile a da suparnik to ne dozna. Zavod Mil Design dobio je zadatak konstruirati ogromni helikopter koji će prevoziti rakete do njihovaogodredišta. Tako bi se osigurala tajnost i brzina transporta.

Od prve ideje do realizacije prošlo je 12 godina. Mil V-12 pokazan je kao prototip na Pariskom showu avijacije 1971., zakamufliran u putnički helikopter sa 196 sjedala. NATO mu je smislio ime Homer. Vojnim ekspertima bilo je jasno o čemu se radi, ali suparnici su se već kiselo smijali. Letjelica dugačka 37 metara, teška 69 tona, s dva rotora, maksimalne brzine 260 kilometara na sat i dosega 500 kilometara, bila je zastarjela prije nego što je dobila priliku krenuti na proizvodnu traku. Naime, u međuvremenu su se nuklearne rakete smanjile pa ih je mogao prevoziti i kamion, a ulogu špijuniranja preuzeli su sateliti.

Jedini Mil V-12 sada trajno odmara u Muzeju zračnih snaga na aerodromu Monino, istočno od Moskve.