TAKVOG MONSTRUMA MAJKA VIŠE NE RAĐA: Miran, povučen i prijatan mladić zapravo je bio krvoločni ubica čija su zlodjela nadmašila svaki horor film koji je dosad snimljen…

„Slobodna Bosna“ donosi novu priču iz historije.

  • Jeste li znali

  • 19. Feb. 2021  19. Feb. 2021

  • 0

Naša današnja priča vraća vas u sedamdesete godine prošlog stoljeća, u vrijeme kad je zemljom hodao jedan od najvećih zločinaca današnjice.

Porodica Schaefer iz predgrađa Wisconsina ni po čemu nije odskakala od ostalih u susjedstvu. Otac je bio trgovački putnik, majka domaćica, a troje djece mirno, pristojno i počešljano na razdjeljak. Pas je veselo lajao u dvorištu omeđenom svježe obojenom ogradom, a na otiraču pred kućnim pragom zlatnim je nitima bila izvezena riječ “Dobro došli!”. Susjedi koji su viđali Schaeferove na nedjeljnoj misi, divili su se bijelim uštirkanim košuljama dražesne djece, a Gerard, najstariji sin, uvijek bi ljubazno popričao s vremešnim gospođama. Bogobojazne staričice, dakako, nisu ni slutile da dječak u tim trenucima zamišlja kako bi one izgledale – oderane kože!

Za razliku od marljivog Gerarda, njegova sestra Sara nikad se nije morala truditi da zadobije roditeljsku pažnju. Toliko ju je mrzio da bi se, kad bi svi zaspali, ušuljao u sestrinu sobu, sjeo u njenu fotelju i masturbirao. Slike rasporene Sarine utrobe, priznat će godinama kasnije, svaki bi put razbuktale vatru u njegovim preponama.

Kad je Gerardu bilo četrnaest godina, porodica se preselila u Fort Lauderdale u Floridi. U toj američkoj saveznoj državi, u periodu od 1969. do 1973. godine, pod rukama poremećenog mladića izdahnut će deseci djevojaka. Malo je bilo onih koji su mogli primijetiti mrak u Gerardovoj duši. Odličan student književnosti, usto naočit, bio je predmet uzdaha kolegica s faksa. Naročito se isticao na kolegiju kreativnog pisanja.

Njegov mentor pohvalio je stil mladićevih kratkih priča, ali imao je problema s njihovim sadržajem. Redovno su uključivale eksplicitne opise silovanja, mučenja i ubijanja mladih djevojaka. Zabrinut, profesor je poslao Schaefera na razgovor s fakultetskim psihologom, a ovaj je zaključio da je rječiti student “osoba bujne mašte, nimalo opasna po okolinu”. Bila je to, nažalost, pogrešna dijagnoza.

Nakon diplome, Schaefer se zaposlio kao profesor u srednjoj školi i oženio kolegicom s fakulteta Marthom Fogg. Na tom radnom mjestu neće se dugo zadržati: nakon što ga je kolega zatekao kako masturbira u ženskom zahodu, dobio je momentalni okaz. Vraćajući se kući tog dana, kipio je od bijesa. Igrom sudbine, sreo je susjedu Leigh Hainline, ljubaznu plavušu anđeoskog lica. Požalio joj se da je dobio otkaz, okrivivši za to “direktora koji ga je otpočetka imao na piku”. Rekao joj je da mora prošetati kako bi razbistrio misli, a ova mu se, zabrinuta za njega, odlučila pridružiti. Bit će to posljednja šetnja u njenom životu. Leighin suprug, s kojim se posljednjih mjeseci stalno svađala, pretpostavio je da ga je napustila te nestanak mlade žene nije prijavio policiji.

Ni Gerardov brak nije funkcionirao. Nakon što je Martha pronašla zalihu dječije pornografije u njegovom ormaru, podnijela je zahtjev za razvod braka. Osramoćeni profesor tada se odlučio na promjenu karijere: upisuje policijsku akademiju i postaje zaštitnik zakona. Premda se kao policajac nije naročito isticao, postajao je sve vještiji u onome što ga je stvarno zanimalo – silovanju, mučenju i ubijanju. Policijska značka pritom mu je sjajno služila: zaustavljao bi mlade autostopistice, objasnio im da je to što rade opasno, jer se “nikad ne zna kad bi mogle naletjeti na kakvog manijaka”, a potom bi im ponudio prijevoz. Jednom kad su bile u njegovoj moći, nije se zaustavljao: žrtve bi omamio hloroformom, odvezao u šumu i zavezao za stablo. Kad bi se osvijestile, onda ih je silovao, bičevao i kidao im meso nožem da bi im, kad bi se umorio, prerezao vrat. Leševe bi tada sasjekao pilom, a njihove ostatke spaljivao.

U prve dvije godine Schaeferovog rada u policiji, na tom području nestalo je desetak djevojaka. Najmlađa od njih, učenica Wendy Stevenson, imala je samo osam godina. Kako su mnoge od maloljetnih Schaeferovih žrtava već ranije bježale od kuće, a njihova tijela nikada nisu pronađena, nije provedena opsežnija istraga. Uvjeren da ga nikad neće uhvatiti, ubica je postao neoprezan.

Jednog majskog dana patrolirao je u svome plavom Datsunu, kad je uz rub ceste spazio dvije djevojke s podignutim palčevima. Ponudio im je prijevoz, a ove su radosno prihvatile. Pola sata kasnije, Pamela Wells i Nancy Trotter će, zavezane za stablo, preklinjati otmičara za milost. Da se u tom trenutku nije oglasio Schaeferov voki-toki, djevojke bi po svoj prilici završile prerezanih vratova. Srećom, osamnaestogodišnja Pamela bila je pribrana, izvukla sklopivi nož iz zadnjeg džepa te prerezati konopac sebi i prijateljici. “Trči koliko te noge nose!”, rekla je prestravljenoj Nancy. Bio je to dobar savjet. Otmičar se vratio nepunih pola sata kasnije.

Schaefer je uhapšen, ali ne i zaustavljen. U zatvoru je trebao biti samo godinu dana. Zbog dobrog ponašanja, na slobodi se našao nakon šest mjeseci. Susan Place i Georgia Jessup, šesnaestogodišnje odlikašice i sportašice, platit će sučevu blagost glavom. Kad su njihova unakažena tijela pronađena u šumi, Schaeferov nekadašnji šef imao je prilično jasnu ideju ko bi mogao biti počinilac. Ishodio je nalog za pretres kuće bivšeg službenika, a ondje, u staroj škrinji skrivenoj u garaži, jedan mladi detektiv pronašao je dokumente Susan Place i Georgije Jessup, kao i odjeću, nakit te novčanike koji su pripadali najmanje trima neidentificiranim djevojkama.

Kako tijela ostalih žrtava nikada nisu pronađena, Schaeferu je suđeno “samo” za ubistva Susan Place i Georgije Jessup. Dobio je doživotnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja, a kolegi u ćeliji kasnije se hvalio kako je svojim nožem “precizno obradio najmanje trideset bezvrijednih kurvica”. Schaefer je i sam doznao kakav je osjećaj kad ti hladno sječivo prodire kroz tkivo. Dana 3. decembra 1995. godine, pola sata nakon što se sa zatvorenikom Faustinom Riverom posvađao oko šolje čaja, pronađen je u toaletu. Na njegovom beživotnom tijelu nalazile su se 44 ubodne rane, a grkljan mu je bio prerezan…

(SB)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...