"Večeras dobivam pljusku iz mog rodnog grada.

I boli. Toliko toga sam ostavila dolje, toliko toga....Toliko toga za taj grad! Moja majka živi još uvijek u Mostaru, na devetom katu već 40 godina, večeras me zove uzrujana, šalje mi dokumente da su četiri predstavnika kućnog savjeta sročili takvo nepismeno, našvrljano pismo u kojem se doslovno pod svojevrsnom prijetnjom ucjenjuje moja majka i susjeda koja zajedno s mojom majkom živi u zgradi više od 40 godina (osim ratnih godina), dok još pojedini predstavnici stanara nikad nisu zakoračili u zgradu na vrhu Avenije.

Za neke sitne, bijedne novce traži se od moje majke plaćanje sanacije terase na kojoj moja majka drži pet lončanica cvijeća. Pišu da će joj zapečatiti pet lončanica. Tako je plaše, zastrašuju... iznuđuju... Četiri frajera. I da mora do točno određenog sata uplatiti novac. Sram Vas bilo. Udarajući na moju majku udarate u moju najbolniju točku.

Što radite u zgradi pod krinkom kućnog savjeta., to trebaju kamere zabilježiti!

Poželim prodati stan u kojem sam odrasla, jer mi se takvo neljudsko ponašanje i ophođenje prema jednoj ženi gadi.

Ovo je za tužbu i za kontaktiranje svih odvjetnika. Sram Vas bilo! Svega se nagledah ali ovakva vrsta primitivizma je prestrašna!

I tek sad mi je jasna ona mamina rečenica ... kako je nekad Mostar bio kulturan grad...", napisala je Ornela.