Naša današnja priča vodi vas u Staru Hercegovinu, historijsku regiju koja je pokrivala istočne dijelove nekadašnje Hercegovine. Najveći dio Stare Hercegovine pripada današnjoj Crnoj Gori, dok manji dio pripada današnjoj Srbiji. Izraz pokriva i nekadašnje hercegovačke regije u Gornjem Podrinju.

Sve te regije su bili dijelovi Hercegovine od sredine 15. stoljeća, do sredine 1878. godine.

U sadašnjoj Crnoj Gori, to je uključivalo današnja područja Herceg-Novog, Nikšića, Plužina, Šavnika, Žabljaka i Pljevalja, u Srbiji općinska područja Prijepolja i Priboja, a u Bosni i Hercegovini područja Foče, Goražda, Čajniča i Rudog.

Regija koja je danas poznata kao Stara Hercegovina, bila je dio historijske Hercegovine od sredine 15. stoljeća do 1878. U početku je bila dio srednjovjekovnog vojvodstva Svetog Save kojeg je osnovao Stjepan Vukčić Kosača. Nakon osmanlijskog osvajanja, bila je u sastavu Hercegovačkog sandžaka. Između 1580. i 1833, Hercegovački sandžak je bio dio Bosanskog ejaleta, a zatim je postao odvojeni Hercegovački ejalet (1833–1851).

Glavni (zapadni i centralni) dio historijske Hercegovine okupirala je Austro-Ugarska 1878. nakon Kongresa u Berlinu i postala je dio kondominija Bosne i Hercegovine. Od tada je ime Hercegovina svedeno na tu regiju, koja je u današnjoj Bosni i Hercegovini. Istočni dio historijske Hercegovine pripojen je Crnogorskom kraljevstvu (1878), dok su neki dijelovi ostali pod osmanlijskom vlašću (Novopazarski sandžak) do 1912. godine, kada su, kao rezultat Prvog balkanskog rata, podijeljeni između Crne Gore i Srbije.

(SB)