Rade Šerbedžija rasplakao se jutros na srpskoj TV Prva govoreći o svom kolegi i prijatelju Đorđu Balaševiću.

- Kao što Kreont kaže: ‘Neki me Bog udario nečim teškim odozgo u glavu.’ I kada očekuješ nešto, kad je najgore, opet kad se to dogodi, ostaneš ošamućen. Pitaš se kako je to moguće. Ima tako tih nekih ljudi oko nas kojim živimo. Spomenut ću Arsena, Gaga Nikolića, pa sada i Đorđa Balaševića. To kad se dogodi, to je kao neka elementarna nepogoda na koju nema odgovora. Neprospavana noć i misli o njemu… Onda se čovjek sređuje, pa kaže: ‘Pa što?’ Obaviš ono što treba da obaviš, kažeš novinarima ono što treba o njemu, nazoveš Olju, tu njegovu božanstvenu glazbu, izraziš joj saučešće prijateljstvo, i to je to… – rekao je Rade.

- Ali, ono što je zapravo tu negdje, imate pravo kada kažete da vas je on tjerao da se smijete kada je trebalo plakati. Ima tih ljudi, izuzetnih ljudi u našem svijetu, koji je uvijek projekcija samo jedne glave, i srca, i duše… Tako da je Đorđe za taj moj svijet bio jedna od apsolutno najvažnijih pojava. U najtežim trenucima on okreće stvari, pokazuje ih kao neki suvremeni Čehov, smije se i smješka našim slabostima, našim tugama, našim nesrećama, na jedan božanstven životni način. Kao što je život u suštini jednostavan i mnoge stvari duhovite su. Tako da njegovu smrt zapravo treba slaviti, kao što je on to zaslužio. Da se slavi taj jedinstveni čovjek koji je napisao najljepše ljubavne pjesme o našim ljubavima, najnježnije stihove o našim djetinjstvima, najtužnije rime o našim tugama i nevoljama i najsmješnije bećarske bekrijske pjesme o našim mentalitetima, uključujući i samoga sebe – dodao je shrvani Rade.

- Bio je apsolutno veliki pjesnik, a onda dolazi jedna stvar važnija od svega. Đorđe Balašević bio je hrabar čovjek koji je u vrijeme rata i užasa stavio sebe, svoju obitelj, sve na bubanj da bi rekao istinu, da bi prozvao one užasne političke lidere sa svih strana, koji su krivi za sve što se dogodilo našem narodu, njegovom narodu, Đoletovom narodu, Đoletovoj publici za koju je pisao najdivnije stihove. Za mnoge je ljude, ostrašćene nacionaliste sa svih strana, takvih ima mnogo i u normalnom narodu, postao čak i na neki način i upitan čovjek kojem su zamjerali takvu hrabrost – smatra Šerbedžija.

- Ali na sreću, na sreću, više je mnogo onih koji su mu se divili i koji su poštovali tu njegovu hrabrost. Evo, i danas, odnosno sinoć sam išao Zagrebom i vidio sam tu djecu, njegovu publiku, kojih je bilo na tisuće, u Zagrebu, na Ilici, i koji su pjevali njegove pjesme. Stavili su jedan veliki plakat u Ilici i napisali na ćirilici ‘bećarac’. Ono što je on napisao u svojoj pjesmi – rekao je brišući suze pa se ispričao.

- Oprostite – dodao je u suzama.

- Nisam se rasplakao zbog njega, naravno i zbog njega, ali zbog te nove djece, nove mladosti, naših unuka, koji su jedina šansa za ovaj naš narod jadni da ostvari neku sretniju zemlju i budućnost o kojoj je i Đole sanjao – zaključio je.