Glavni junaci naše današnje priče su Čerkezi ili Cirkasijci, narod koji potječe sa sjeverozapadnog Kavkaza. Sebe nazivaju Adygé, Adyghe i Adiže, što znači gorštaci.

U starijim ruskim izvorima poznati su kao Dzihurš, Kosogi ili Kasagi. Postoji 12 čerkeških plemena: Abadzehi, Bezlenjevci, Bžeduhi, Hatukajevci, Jagerukajevci, Kabardinci, Mamhegi, Natuhajci, Šapsugi, Termigojevci, Ubihi i Žanejevci.

Po vjeroispovijesti su većinom muslimani suniti, a govore čerkeškim jezikom, koji spada u sjeverozapadno-kavkasku porodicu jezika. Na svijetu ih ima oko četiri miliona. Većinom žive na teritoriji Turske i Rusije, manjim dijelom na Levantu i u Mezopotamiji, a postoji i dijaspora s oko 50.000 pripadnika u Europi i SAD-u.

Prvo neovisno čerkeško kraljevstvo spominje se oko 400. godine p.n.e. No, o njemu ne postoje gotovo nikakvi podaci osim da je trgovalo s grčkim crnomorskim kolonijama. Početkom 5. stoljeća domovinu Čerkeza napao je prvi val osvajača. Prvo su ih tlačili Bugari, zatim Kazari, pa Alani. Od 10. do 13. stoljeća bili su pod utjecajem Gruzijaca, od kojih su preuzeli kršćanstvo, a zatim su ih osvojili Tatari.

U 15. stoljeću, dio Čerkeza prelazi na islam te se uključuje u mamelučke jedinice u Egiptu, koje su tamo osnovale Mamelučki sultanat. Izloženi stalnom ugnjetavanju Tatara, sredinom 16. stoljeća podredili su se ruskom caru Ivanu IV. Groznom. Tokom idućeg stoljeća, potpadaju pod utjecaj Tatara i Osmanlija te ih većina prelazi na islam. Mnogo se Čerkeza naselilo diljem Bliskog istoka, posebno nakon što su krajem 18. stoljeća Rusi izvršili invaziju na njihovu domovinu. Uprkos snažnom i dugotrajnom otporu, Čerkezi su do 1864. poraženi i uključeni u Rusko carstvo te prisilno raseljeni na šire područje. Pritom je poginulo i prognano na stotine hiljada Čerkeza, prema nekim procjenama, čak tri četvrtine ukupnog stanovništva. Stoga je u novije vrijeme pokrenuta inicijativa da se taj čin obilježi kao genocid.

Čerkezi su u hronikama opisani kao ratoborni i agresivni, izuzetno ponosni, iskusni i hrabri ratnici, krajnje osvetoljubivi i podmukli, skloni razbojništvu... Osmanlije su ih preselile na mnoga granična područja svog carstva, a danas su o njihovoj slavnoj prošlosti ostale samo legende i poneki tradicionalni običaj…

(SB)