Piše: FARUK KAJTAZ

Posljednji u nizu prvaka ove Crkve, koji je umro od posljedica zaraze korona virusom je utjecajni penzionisani hercegovački vladika, Atanasije Jevtić, dok su, ne tako davno, sa životne i vjerske scene otišla još dva važna i moćna crkvena velikodostojnika - vladika Amfilohije, te sam patrijarh SPC Irinej. 

Umrlo je i još nekoliko viskorangiranih zvaničnika SPC, pa je sasvim legitimno zapitati se: Zašto je korona tako temeljito rasprostranjena i smrtonosna u vrhu ove vjerske organizacije?

Možda je sve samo slučajnost, jer se u pravilu radi o starijim ljudima, ali „bode oči“, činjenica da tako visokog procenta smrtnosti, ipak nije bilo u vrhovima drugih crkava i religijskih zajednica u regionu, iako je oboljelih naravno bilo i tamo, pa i umrlih.

Ono što izdvaja SPC od ostalih je ustrajno i dosljedno negiranje opasnosti virusa kao planetarne pošasti, te ustrajavanje na masivnim okupljanjima, čak i kada su „pandemijske brojke“ bile izuzetno visoke. Naravno i drugi su negirali virus, pozivajući se na „više sile“, ali čini se da niko to nije tako dosljedno činio kao vrh SPC.

O „jednoj kašici“ za pričest da i ne govorim. 

Mnogi su se otvoreno suprostavljali poštivanju bilo kakvih mjera, vjerujući u „moć pričesti“ ili pak zazivajući svece zaštitnike. Pa, kada bi i neko od zvaničnika se upokojio, sahrane bi u pravilu bile sve samo ne okupljanja na kojim se vodilo brige o epidemiološkim mjerama. 

Ima da bude „kako treba“ i tačka!

Sahrane Amfilohije i Irineja, protekle su uz masovna okupljanja, tiskanja prisutnih, te ljubljenje preminulih ili dijelova njihove odjeće i pogrebne opreme!? Svojevrsni religijski eskapizam.

Podsjećanja radi, treba reći da je upokojeni Irinej prve simptome oboljenja osjetio svega par dana nakon sahrane Amfilohija, što teško može biti slučajnost, posebno, ako se zna koliko je ljudi boravilo i relativno malom prostoru.

Upokojni mitropolit Amfilohije imao je i vlastitu „teoriju“ o pandemiji koronavirusa.

U jednoj od propovijedi je izjavio da je novi virus „kazna za moderne zakone“. I to posebno istospolne brakove, kao i sve drugi pokušaje da se modernizira Evropu.

“To se događa zbog toga što čovjek svoju ljudsku prirodu ne upotrebljava na način kako je to Bog blagoslovio… A oni koji su skrenuli s toga Božjega puta, oni danas, namjesto da rađaju, stvaraju brakove koji su lažni brakovi, koji su poklonjenje ljudskim strastima i ljudskim nemoćima koje izrabljuju i uništavaju ljudsku prirodu”, rekao je Amfilohije.

Ukoliko tako postavite stvari svako poštivanje epidemiolških mjera postaje sa navodno teološke tačke gledišta „nepotrebno“, pa i „protivno samom Božijem putu“. Kada se tako razgovra i zagovara, praktički nema nikakve bitne razlike između religijskih teoretičara i teoretičara zavjere.

Riječ je o svjevrsnoj „kazni“ Boga, koji eto, ljude kažnjava, zbog njihovog modernizma i „suprostavljanja prirodi“. Oni koji to ne rade, su po toj logici „zaštićeni“. Teorijski i doktrinalno možda jesu, ali šta kaže stvarnost?

Da se odmah razumijemo i u drugim vjerskim zajednicama je bilo zagovornika teorije „Božije kazne“, ali čini se da nigdje ta teorija nije bilo tako srčano propagirana kao u SPC.

Rezultat je na kraju onakav kakav jeste. Sve više mrtvih....

Samo što se u slučaju visokih zvaničnika, smrt zbog opasnog virusa ne tumači, naravno - kao bilo kakva „kazna“, nego svojevrsni „prst sudbine, Božija volja i dio velikog plana“.

Ili što, pak sjajno primjeti, bez obzira na sve, urbani rock pjesnik, Damir Avdić: Mrtvi su mrtvi!

(Prenosimo s autorovog bloga)

Napomena: Oprema i naslov teksta redakcija "SB".