Već smo se zapitali šta li se dogodilo s vodstvom Sjeverne Koreje. Tako šutljivi nisu bili već dugo vremena. A onda je američki državni sekretar Antony Blinken sa ministrom odbrane Lloydom Austinom stigao u Tokio.

Kim Jong-un, šef siromašne zemlje, otkad se dva put susreo s bivšim američkim predsjednikom, više ne komunicira s nižim nivoima.

Ali, zato je tu seka Kim Yo-jong, koja je postala glasnogovornica vlade i Partije za odnose s Washingtonom i Seulom. Sjevernokorejska novinska agencija KCNA (ne navodim službena, jer druge nema) objavila je podužu izjavu drugarice Kim, zamjenice direktora odjela Centralnog komiteta Radničke partije Koreje, koja ima predivan naslov "Teško će biti ponovno vidjeti proljetne dane otprije tri godine".

Iza ovako poetičnog naslova slijedi niz uvreda i napada na Južnu Koreju, koja je 8. marta pokrenula redovne vojne vježbe. Kad se usporede datumi, jasno je da je Pyongyang čekao da Blinken dođe u regiju. Prešutjeli su 3. marta, kad su objavljene američke Privremene smjernice za strategiju nacionalne sigurnosti, koje Sjevernu Koreju spominju na dva mjesta:

"Nastavlja jačati sposobnosti i tehnologije koje mijenjaju igre, istodobno prijeteći američkim saveznicima i partnerima te dovodeći u pitanje regionalnu stabilnost; naši će diplomati, u saradnji s Južnom Korejom i Japanom, raditi na smanjenju prijetnje koju predstavlja rastući nuklearni i raketni program Sjeverne Koreje."

Prošle sedmice, čelnici Quada (SAD, Australija, Japan, Indija) također su rekli da se zalažu za "denuklearizirani Korejski poluotok". Pyongyang boli i to što više nisu prva tema razgovora nego su spušteni gotovo pa na nivo pobune u Mijanmaru. A Blinken u srijedu dolazi u Seul i porodica Kim želi da budu glavna tačka dnevnog reda, piše "Jutarnji list".

Zato je drugarica Kim zaprijetila Jugu da će doći do daljnjeg pogoršanja u odnosima ako se ne obnovi prekid vojnih aktivnosti kao što je bilo prije tri godine, kad se drug Kim susreo s Donaldom Trumpom i južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom. Pri tome drugarica zanemaruje sve prijetnje, i vojne, koje su u međuvremenu stigle sa Sjevera.

Za kraj je, poentirajući, poslala poruku Washingtonu, koji je u ponedjeljak potvrdio da pokušavaju uspostaviti kontakt s Pyongyangom, ali ondje niko ne diže telefon. Sestra Kim, porodični megafon, opet je koristila jake pjesničke slike, kako već vole u tom režimu:

"Koristimo ovu priliku da upozorimo novu američku administraciju koja se silno trudi poslati našoj zemlji miris baruta. Ako žele mirno spavati sljedeće četiri godine, bilo bi im bolje da se suzdrže od izazivanja smrada pri prvom koraku."

Ovako jaka retorika razumljiva je s obzirom na to da je Sjeverna Koreja u izuzetno teškoj ekonomskoj krizi, čiju je dubinu potvrdio sam Kim priznavši da je prošla petoljetka propala. A kao katalizator djeluju međunarodne sankcije i zatvaranje granice s Kinom zbog straha od zaraze.

Klasični obrazac djelovanja svakog diktatorskog sistema kad se stanje u zemlji dodatno oteža: pronaći vanjskog neprijatelja ili čak krenuti u rat. Ovo bi posljednje bio potez očajnika, ali čini se da Pyongyang nije daleko od toga. Barem na nivou izjava.