Ne bez zavisti, i Njemačka prati uspjeh Portugala u obuzdavanju pandemije strogim propisima. I to je nekima ovdje argument za "oštre" mjere, ali Portugal je po mnogo čemu specifičan.

Uspjeh Portugala je neosporan: nakon što se prošlog decembra broj novozaraženih smanjivao, treći val u januaru je tu zemlju teško pogodio. Pred Božić je indeks novozaraženih u proteklih sedam dana na 100.000 stanovnika bio 246, koncem januara se popeo na 885.

Ne samo to: i po smrtnosti se Portugal uspeo na žalosno prvo mjesto u svijetu i umiralo je i po 30 osoba na milion stanovnika. Stanje je bilo toliko loše da je i Njemačka poslala 26 pripadnika Bundeswehra u pomoć ovoj zemlji.

Sredinom januara, vlada Antonija Coste žestoko je “stala na kočnicu” i praktično obustavila život u zemlji. Brojke su svjedočile kako je to ispravna mjera: četiri sedmice kasnije, indeks zaraženih je pao na ispod 100, sad je već samo 30 novooboljelih.

Još od sredine marta počele su se ukidati neke od zabrana, a vlada najavljuje kako će se 3. maja u Portugalu vratiti koliko-toliko normalan javni život.

Nikamo van

Mjere su bile izuzetno stroge: od 15. januara niko nije smio napustiti svoje prebivalište bez dobrog razloga. Iznimka je bilo snabdijevanje nužnim potrepštinama, put na posao ili u školu, a smjelo se kratko izaći na svjež zrak u blizini kuće i, recimo, prošetati psa. Svi susreti s osobama iz drugih kućanstava su bili zabranjeni.

U međuvremenu je uvedeno još nekoliko iznimaka, ali preporuka je i dalje da se ne izlazi iz kuće bez ljute potrebe.

Posvuda sa maskom

Pravilo je jasno: čim neka osoba napusti svoj stan, mora nositi masku. Dakle, ne samo u trgovinama nego posvuda. Taj propis je još na snazi.

Nema kulture niti sporta

Sve kulturne, sportske i zabavne manifestacije su obustavljene, institucije su zatvorene još od januara. Tek su od ovog ponedjeljka, kad je i indeks novozaraženih pao na razumnu mjeru, dozvoljene i druge aktivnosti “niskog rizika”, poput tenisa, veslanja ili surfanja.

Opet su otvoreni i muzeji, parkovi i kulturne znamenitosti, ali se posjetioci moraju držati propisa o razmaku.

Trgovine zatvorene

Sve trgovine, osim onih s nužnim artiklima kao što su živežne namirnice ili s higijenskim potrepštinama, morale su zatvoriti vrata. Isto pravilo važi i za sve ugostitelje i druge uslužne djelatnosti. Restorani su mogli raditi, ali objede su smjeli nuditi samo za van.

Od sredine marta je dozvoljen rad frizerskim i kozmetičkim salonima, od početka aprila smiju otvoriti i trgovine s vlastitim ulazom i kiosci. Sredinom aprila bi konačno mogli vrata otvoriti i kafići i restorani.

Svi u homeoffice

Ukazom vlade svi poslodavci morali su sve svoje zaposlene poslati da rade od kuće. Iznimka su bila samo zanimanja u ključnim sektorima zdravstva i infrastrukture. To pravilo i dalje vrijedi, navodi DW.

Škole i univerziteti

Tek nešto malo kasnije od prvih mjera zabrane, koncem januara su ipak zatvorene i sve škole, univerziteti i dječji vrtići. Iznimka su jedino bile specijalne škole za mališane s invaliditetom, gdje je nastava povezana i s terapijom.

Nastava je opet počela sredinom marta: najprije za školarce prvog i drugog razreda, a od ove sedmice u školu mogu i učenici trećeg i četvrtog.

Zatvorene državne granice

Granični prijelazi prema Španiji su bili zatvoreni, obustavljen je i zračni promet. Dozvoljen je bio ulazak u zemlju samo iz prijeko potrebnih razloga, ali i tada samo uz predočenje negativnog testa. No, po ulasku u zemlju, ovisno o zemlji iz koje se stiglo, ipak je mogla biti obavezna dvosedmična samoizolacija.

Ograničenje ulaska u zemlju načelno vrijedi i dalje, iako su nešto ublaženi propisi za dolaske iz zemalja Schengena.

Drastične kazne

Policija oštro nadzire pridržavanje mjera, mediji tvrde da pritom koriste i helikoptere i dronove. Manje kršenje propisa, kao što je nenošenje maske na ulici, kažnjava se kaznom od najmanje 100 eura. Onaj ko se, pak, namjerno odupire mjerama ili ne slijedi upute službenika, mora računati s još strožijim mjerama, uključujući i zatvorsku kaznu.

Može li tako i u Njemačkoj?

Ma koliko takvi strogi propisi, već i zbog postignutih rezultata protiv pandemije, zvuče privlačno i mnogima u Njemačkoj, razlike između Njemačke i Portugala su ogromne. Portugal je na samom rubu kontinenta. Na kopnu graniči jedino sa Španijom.

Njemačka je u srcu Europe i kroz nju prolaze rijeke roba i putnika s istoka na zapad, s juga na sjever i obrnuto. Njemačka je, povrh toga, i federalna država sa 16 saveznih pokrajina, a treba podsjetiti i kako je Portugal sve do 1974. bio vojna diktatura.

I mnogo blaža ograničenja su njemački sudovi ukinuli u hitnim postupcima, proglašavajući ih “nerazmjernima”, jer ograničenje sloboda građana smije i može biti samo krajnje sredstvo. Sudovi uviđaju kako državni organi i u ovoj pandemiji ne čine dovoljno: naprimjer, uglavnom se uopće ne kontroliraju osobe koje ulaze u Njemačku cestovnim graničnim prijelazima.

Još zapinje i s jednostavnim mjerama kao što je testiranje nastavnika i učenika u školama ili zaposlenih na radnom mjestu. Teško je reći da bi i takve “oštre” mjere u Njemačkoj dale slične rezultate kao u Portugalu – da ne govorimo kako je nakon godinu dana pandemije i poslušnost njemačkih državljana već odavno daleko od onoga što se smatra “tipično njemačkim”.

Izvorni tekst pročitajte na OVOM linku.