Na prvom putovanju iz Velike Britanije u SAD „Titanik“ je udario u ledeni brijeg u sjevernom Atlantiku.

Mada je smatran "nepotopivim", potonuo je za samo dva sata i 20 minuta. "Titanikom" je komandovao kapetan Edward Smith, koji je takođe poginuo.

Brod je prevozio neke od tada najbogatijih ljudi svijeta, kao i stotine iseljenika iz Britanije, Skandinavije i cijele Evrope, koji su htjeli da započnu novi život u SAD.

Smještaj za putnike prvog razreda bio je vrhunac udobnosti i raskoši, sa teretanom, bazenom, bibliotekom, restoranima i kabinama.

Bežična telegrafija visoke snage omogućavala je putnicima slanje telegrama, kao i komunikaciju sa drugim brodovima.

Iako je "Titanik" imao napredne bezbjednosne faktore poput vodonepropusnih pregrada i daljinski zatvaranih vodonepropusnih vrata, zbog zastarjelih pomorskih bezbjednosnih propisa imao je čamaca dovoljno za samo 1.178 ljudi, što je bila tek trećina njegovog kapaciteta.

Brod je imao 16 soha (malih dizalica) za čamce, koje su mogle da spuste po tri čamca, ukupno 48. Međutim, „Titanik“ je nosio samo 20 čamaca.

Havarija "Titanika" jedna je od najvećih i najpoznatijih pomorskih nesreća ikada.