Najviša planina na svijetu, čiji vrhovi paraju oblake na 8.848 metara nadmorske visine, dio je azijskog lanca Himalaja, privlači planinare sa svih strana svijeta.

Prvi uspon na Mount Everest obavili su novozelandski i nepalski planinar u maju 1953. godine, a od devedesetih broj planinarskih poduhvata počeo je sve brže rasti. Ima tu iskusnih planinara, ali i onih manje iskusnih s dovoljno novaca da plate avanturu s vodičem.

Teško je nadmašiti tu stavku u planinarskom životopisu - popeo/la se na Mount Everest! Pa, premda pravi planinari i ljubitelji prirode nikad ne bi o planinama i planinarenju razmišljali na tako osvajački način, piše 072info.com, mnogo je onih kojima je to očito jedino na umu. Da se kojim slučajem popnete ili barem stvorite na obroncima Mount Everesta, imali biste pogled na najmoćnije stijene svijeta i dojam da nebo možete dotaknuti rukom.

Međutim, to iskustvo bilo bi vam uništeno prizorom plastičnih flaša, konzervi, omota hrane i sličnih potrepština iz planinarskih ruksaka.

Tibet i Nepal pokušali su doskočiti ovom problemu tako što su zatražili depozit od čak 4.000 dolara po timu ako svaki član sa sobom donese najmanje 8 kilograma smeća po povratku.

Taj iznos je sitnica u odnosu na bogatstvo koje neki iskeširaju kako bi upisali svoje ime na vrhu. Dozvola za penjanje košta više od 10 000 dolara, što je i jedan od važnih prihoda novca za himalajske države.