Piše: IVAN MARKEŠIĆ

Vjerničke reakcije bile su velikim dijelom žustre, nimalo dobrohotne i potpuno isključive.

Svrstavanjem ovih dana uz Uzinića prijeti vam opasnost da vas, kao i njega, proglase glasom Sotone, izdajnikom Isusa Nazarećanina, Svete Majke Crkve itd.

Stječe se dojam da su Uzinićeva dobronamjerna pisma o tome kako je radi očuvanja svoga, ali i tuđega zdravlja potrebno ograničiti broj osoba koje mogu sudjelovati u euharistijskim slavljima pogodila ponajviše one katolike koji svoju kršćansku vjeru razumijevaju kao i australski Aboridžini svoju – važno je sudjelovati u obredima, ceremonijama i sve to u ovome vremenu razumijevati kao najučinkovitije cjepivo protiv bolesti COVID-19, ako je to – smatraju oni – uopće bolest.

Zapravo, iz njihovih komentara proizlazi jedan jako tužan zaključak: hrvatski katolici svoju religiju doživljavaju kao magiju: ako si vjernik i primaš euharistiju, nećeš se zaraziti. U tom slučaju hostija je antivirusno sredstvo. Isus Nazarećanin je tu i štiti vas. Nema te sile koja može spriječiti održavanje obreda. Čovjek je dužan svoj život položiti za svoju vjeru. Pa i u ovome slučaju.

Strašno! I suludo!

Međutim, reakcije ispod Uzinićevih pisama pokazuju da Svevišnji nije stvorio nikoga drugog na ovome svijetu osim hrvatskih katolika i to posebno onih koji vole čizma-demokraciju.

Nikako da im netko predoči ili pročita ramazansku poruku hrvatskog muftije Aziza ef. Hasanovića upućenu 12. travnja 2021. vjernicima muslimanima u Hrvatskoj u povodu početka islamskoga svetog mjeseca ramazana u kojoj, između ostalog, stoji nešto što hrvatski katolici nikako da shvate, a to je da je zdravlje preče od zajedničkog obreda, od zajedničke liturgije.

On u toj ramazanskoj poruci kaže: ”Nažalost sve su pretpostavke da će i za ovaj ramazan biti ograničena okupljanja radi korone. Stoga vas molim da pratimo upute naših imama i da skladno njima izvršavamo svoje zajedničke obveze. Zdravlje je preče od zajedničkog namaza (molitve, op. I.M.). Imam Gazalija je rekao: ”Čuvaj sebe od sebe, čuvaj sebe od drugog i čuvaj drugog od sebe”.

Ne zaboravimo, kao i kršćani i židovi tako i muslimani potječu od iste loze – od oca Abrahama i mole se istome Bogu. Zanimljivo da je taj naš katolički Bog, tako bi se moglo zaključiti iz razbarušenih pisama, malo zahtjevniji, rastrošniji, kao da je u HDZ-u, i da su mu katoličke ceremonije nešto draže.

Međutim, ovdje se nadaje jedan drugi, mnogo veći problem. Nadbiskup Uzinić ostao je u cijeloj ovoj priči potpuno sam, nitko nije stao uz njega, ni jedan član Hrvatske biskupske konferencije koja je umjesto Uzinića trebala uputiti ovakva pisma u sve biskupije i nadbiskupije.

Uz njega nije stao čak ni nadbiskup Ivan Devčić, kojeg bi Uzinić trebao zamijeniti. Temeljem takvoga stanja nije teško donijeti zaključak da se preporuke pape Franje, koje Uzinić ozbiljno uzima i nastoji prenijeti na ovo područje, nešto što ostali članovi HBK i ne trebaju provoditi.

Kao i papa Franjo tako je i Uzinić antikrist, sotona, nekatolik.

Ne napadaju Uzinića i papu Franju samo obični zajapureni vjernici katolici, nego i katolički teolozi okupljeni oko portala Vjera i djela i njegove urednice gospođe Snježane Majdandžić-Gladić.

Ona u svome tekstu  ”U dobroj vjeri prema ukidanju (katoličke) vjere” kaže da se temeljem poslanih pisama da izvući zaključak da ”nadbiskup Uzinić čvrsto vjeruje u ono što radi, da ga pritom vodi istinska ljubav i briga za bolesne i na druge načine pogođene koronavirusom, odnosno da to što radi radi iz dobre vjere”, ali da ona i mnogi od onih oni koji surađuju na tome portalu ”ipak držimo (…) da je svojim odlukama, makar i nesvjesno, obezvrijedio uzvišenost Svete Misne Žrtve, vjeru u Uskrsloga Krista i dar vječnoga života.

Također, vjerujemo kako takve odluke s jedne strane pridonose još većem padu povjerenja vjernika u hijerarhijsku Crkvu, a s druge strane za sobom vuku mnoštvo negativnih posljedica za vjeru i vjerničke slobode.

U tom svjetlu, za većinu onih koji su se nadbiskupu obratili kroz vid neslaganja nema uopće bitne razlike između njegove prve i druge odluke koju je uputio svećenicima, redovnicima i vjernicima Riječke nadbiskupije, iako smo uvjereni da je nadbiskup Uzinić očekivao da će biti. Problem je na sasvim drugom kraju. To je priličan pokazatelj kako on razmišlja na jedan način, a mnogi drugi na sasvim drukčiji”.

Potom gospođa Majdandžić nastavlja: ”Upravo zbog tih, čini se, nepremostivih razlika u razmišljanju, mi ćemo se ovdje suzdržati od daljnje analize njegovih objavljenih i podijeljenih odluka”.

Uz to, zamjera Uziniću što se kao pomoćnik biskupu Devčiću javlja u prvom licu uime Riječke nadbiskupije. Naime, budući da biskup koadjutor tek pomaže glavnom nadbiskupu, a to je ovdje nadbiskup Devčić, sasvim logičnim se postavlja pitanje ”gdje je u ovom slučaju nadbiskup Ivan Devčić?”

To isto pitanje, kao i Majdandžićeva, postavljaju i mnogi drugi.

Naime, ”ukoliko zbog zdravlja ili nekih drugih okolnosti nije u mogućnosti upravljati biskupijom, ne bi li trebao biti umirovljen? Ako nije umirovljen, logički je zaključak da bi na ovim dvjema odlukama trebao biti njegov potpis. Nasuprot tome, nadbiskup Mate Uzinić obraća se svećenicima, redovnicima i vjernicima u prvom licu jednine, a nadbiskupa Ivana Devčića ni ne spominje. Ukoliko je nadbiskup Uzinić imenovan biskupom koadjutorom s posebnim ovlastima (usp. kan 403 § 3), zašto to javnost ne zna i zašto to nije vidljivo iz priopćenja Svete Stolice od 4. studenoga 2020. godine?”

Pitanje je na mjestu, ali treba ga uputiti članovima HBK i Ivanu Devčiću kao njezinu članu: zašto ne podrže nadbiskupa Uzinića, što je to loše u tim pismima kojima se želi upozoriti svećenike i vjernike da se pridržavaju propisanih epidemioloških mjera, a sve u svrhu očuvanja ljudskoga zdravlja.

Međutim, hajka katoličkih teologa okupljenih oko portala Vjera i djela na Uzinića ne prestaje još od srpnja 2019. kada je na Ljetnu školu teologije u Dubrovniku pozvao uvaženu katoličku teologinju Tinu Beattie, a to mu se i ovom prigodom zamjera.

U svome komentaru u Večernjem listu tu najezdu nazvao sam ”zov hrvatske katoličke divljine”. Bilo je to tada, a ponavlja se opet, u puno gorem izdanju. I svakim danom sve je jači.

A da su ti glasovi iz divljine toliko bučni govori i najava Udruge KRAK – Kršćanskog akademskog kruga, da će u srijedu, dakle danas 21. travnja 2021., u 20.30 sati, v.d. pročelnika Katedre moralne teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, prof. dr. sc. Tonči Matulić, održati predavanje pod naslovom ”Je l’ Papa katolik?”. Članovi KRAK-a predavanje će moći pratiti putem podijeljenih Facebook i YouTube poveznica.

Nadam se da će to biti pokušaj objašnjenja što to papa Franjo uistinu čini dobroga u ovome vremenu, a što mnogim vjernicima katolicima nije po volji i ne razumiju.

Tim predavanjem se pokazuje također još nešto: u nemogućnosti da hrvatske katoličke institucije zaštite papu Franju, a sada i nadbiskupa Uzinića, hrvatski katolički teolozi moraju se služiti civilnim udrugama kako bi preko njih iznijeli svoj osobne stavove, ali i stavove svojih kolega teologa koje ne smiju i ne mogu iznijeti uime svojih institucija u kojima rade, uime katoličkih bogoslovnih fakulteta.

Sličnu situaciju imali smo i kada je profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, bio gromobran za sve napade oko izbora cjepiva protiv koronavirusa. I njega su njegovi kolege teolozi ostavili samog da se koprca.

Zahvaljujem Dragi Pilselu što je pozvao biskupa Uzinića u društvo nepoželjnih Hrvata i katolika. I ja mu osobno želim dobrodošlicu.

(Prenosimo s portala Autograf)