Emir Kusturica ukazao je da je bogaćenje bez rada postalo apsolutna pošast, koja stvara i svoju hibridnu "elitu" te da je utoliko i ideja o Crkvi značajna, prenosi Iskra.co.

"Naša je realna snaga duhovna, nažalost u našoj kulturi sve više pozapadnjačena. Ona u sebi sve manje ima svoj zaštitni znak", rekao je Kusturica.

Napomenuo je da je u govoru prilikom uručenja Sretenjskog ordena spomenuo da se pod firmom „novog komunizma“ svijetom širi nova ideologija, osakaćena verzija marksizma, koju u formi kvazirevolucije provodi deset milijardera.

"U vrijeme apsolutne dominacije ideološkog pristupa, imamo male šanse da se odbranimo ako se ne uhvatimo za vlastito korijenje i iz njega ne budemo kreirali našu autentičnu sliku svijeta. Mi tu sliku nemamo, mi imamo ideologizovanu sliku svijeta koja je usklađena, uglavnom sa Zapadom, i koji je vrlo uspješno nameće", rekao je Kusturica za magazin "Odbrana".

Kusturica je napomenuo da se ovdje televizije, domaći filmovi i serije ne baziraju na Žiki Pavloviću, na Kokanu Rakonjcu, na  tradiciji, nego se prihvataju obrasci holivudskog filma, koji se praktično već raspao i nema svoj zaštitni znak.

On je istaknuo da je "moralni kapital srpskog naroda ogroman", ali da je cijeli zbir događaja trošio u međuvremenu moralni kapital srpskog naroda.

Taj moralni kapital je, kako je pojasnio, stvoren oslobađanjem od Osmanlija, nastavkom srednjovjekovne ideje stvaranja zakona, ustava, prihvatanjem poslije Francuske buržoaske revolucije ozbiljnih modela koji su ustanovljeni i primijenjeni, a kapital su i pobjede u Balkanskom ratu, u Prvom svjetskom ratu.

Kusturica je naveo da je uslijedilo gubljenje te državnosti, koja je bila uokvirena u nešto što nije bio izbor srpskog naroda, jer je Srbija završila Prvi svjetski rat bez svojih granica, između dva svjetska rata praktično je počela da gubi Kosovo, najviše u vrijeme druga Tita, koji je Srbima zabranio povratak na Kosovo, a pustio Albance da tamo ulaze.

Napomenuo je i važnost Vojske Srbije, da je njeno uništavanje rađeno po nečijem nalogu, ali i da ona ponovo dobija svoj profil, te je istakao da mu je posebno drago što se spominje ideja da se služi vojni rok, što je bitno poistovjećivanje sa mogućnošću da se odbrani vlastita teritorija.

Na pitanje kakav je epilog NATO agresije na Jugoslaviju 1999. godine i uvođenja orvelovskog pojma "humanitarno bombardovanje", Kusturica odgovara da su „Amerikanci pokazali da su šefovi u Evropi“.

"Što je bilo možda važnije da se pokaže Evropljanima nego nama. Rusima su dali upozorenje da će nastaviti... Ono što je najčudnije i najnevjerovatnije, njihova vjera u propagandu je toliko velika da oni skoro kao što su tretirali Miloševića, tako sada, možda za dvije oktave više, ali vrlo slično, tretiraju Vladimira Putina i Rusiju, koja je dobro naoružana. To nikako ne mogu da raspetljam u svojoj glavi...", kaže Kusturica.

Prema njegovim riječima, Srbija ima jako pametne ljude, genetičare, sportiste, historiografe, profesore književnosti, biologe…

"Nažalost, dugo u Srbiji nije uspostavljen sistem do čijih visina bi ti ljudi mogli s lakoćom da dopru... Taj prostor su nalazili izvan granica. Istinski heroji postoje u običnom životu, oni postoje i u literaturi, ali mi s njima ne operišemo. Imamo mladog pisca koji se zove Vladimir Kecmanović, koji je na nivou najboljih savremenih ruskih pisaca", navodi Kusturica.

Spomenuo je iz historiografije Miloša Kovića, Mila Lompara, Vladu Dimitrijevića u Čačku, dobre novinare...