ZIJANIO NA ĆUPRIJI NA DRINI, DOBIO U BEOGRADU NA VODI: Muharem Bazdulj je štićenik moćnih predratnih Sarajlija: EMIRA KUSTURICE, LJILJANE SMAJLOVIĆ I NENADA KECMANOVIĆA

Muharem Bazdulj, kao nova zvijezda beogradske novinsko-književne čaršije, dodatni korak prema svojoj potpunoj afirmaciji čini pod pokroviteljstvom drugog moćnog predratnog Sarajlije u Srbiji Emira Kusturice.

  • Mini market

  • 10. Maj 2021  10. Maj 2021

  • 6

Piše: SENAD AVDIĆ

Muharem Bazdulj, pisac i novinar iz Beograda, kojem je "Oslobođenje" otkazalo suradnju zbog nepriličnog derneka u nepriličnom društvu i na nepriličnom mjestu, predložen je za člana Upravnog odbora Televizije RTS. Bazdulja je za ovu prestižnu funkciju (navodno se nagrada kreće oko dvije hiljade eura!) predložilo Udruženje novinara Srbije (UNS), jedno od dva novinarska udruženja u toj zemlji. Obezglavljena srbijanska opzicija godinama se bori, prizivajući u pomoć i institucije Evropske unije, da dokine monopol kojeg Vučićev režim ima nad Javnih servisom, ali njoj nije pošlo za rukom (niti za motornom pilom!) da nekog svog "Bazdulja" ugura u Upravni odbor RTS-a.

Unutar novinarskog ceha u susjednoj zemlji nije nikakva tajna da UNS-om, koji se smatra prorežimskim udruženjem, čvrstom rukom iz sjenke rukovodi njegova nekadašnja dugogodišnja predsjednica Ljiljana Smajlović, jedna od najzaslužnijih osoba za medijsku promociju Muharema Bazdulja nakon njegovog preseljenja iz Bosne i Hercegovine u Srbiju. Smajlovićka je prije rata bila dugogodišnja urednica sarajevskog "Oslobođenja", koje ju je nekoliko mjeseci pred agresiju poslalo za dopsnicu tog lista u Bruxelles. No, dok je njena novinarska kuća (koja joj je prije odlaska u Bruxelles isplatila avans od 30-ak hiljada maraka) uništavana, a njene kolege ubijane u divljačkoj agresiji, Smajlovićka se odlučila identificirati i solidarizirati sa Srbijom u njenom agresorskom pohodu zbog kojeg su joj Ujedinjene nacije nametnule sankcije u proljeće 1992. godine. Smajlovićka je tokom rata radila u nekoliko beogradskih medija, najviše se zadržala uz pokojnog Slavka Ćuruviju i njegov časopis "Evropljanin". Čuruvijina supruga Branka Prpa optuživala je Smajlovićku da je režimu Slobodana Miloševića "cinkarila" razgovore svoga muža s američkim dužnosnicima tokom zajedničke posjete SAD-u.

GUZICE NEMA, A OBRAZU SE NE BOJI

Nakon sloma Miloševićevog režima kojem je ona zamjerala samo "neefikasnost" i "nedemokratičnost", ali ne i zločinačke osvajačke ratove koje je vodio, Ljiljana Smajlović se u oktobru 2000. približava Vojislavu Koštunici, predsjedniku Srbije, i postaje glavna i odgovorna urednica "Politike". Upravni odbor tog lista, koji ju je držao na toj funkciji, činili su, pored ostalih, Emir Kusturica i Matija Bećković. Tokom njenog dugogodišnjeg šefovanja najstarijim srpskim listom, Muharem Bazdulj se etablira kao pouzdani kolumnista i kulturni hroničar. Zanimljivo je da je Bazdulj, prije dolaska u Beograd, u Sarajevu obavljao istu funkciju kao svojedobno Smajlovićka, bio je drugi čovjek "Oslobođenja". Koštunica je svojedobno predložio Ljiljanu Smajlović za ambasadoricu Srbije u Kanadi, ali nakon reakcija udruga bosanskih iseljenika u toj zemlji, koje su upozorile vlasti na Smajlovićkinu dugogodišnju ulogu i bliske veze s vrhom srbijanskog režima, blagonaklon odnos prema ratnim zločinima i zločincima, njena ambasadorska karijera je osporena. Kada ju je nedavno neko neukusno i uvredljivo upitao zašto nosi pezime svog bivšeg muža (Zlatana Smajlovića), a ne svoje djevojačko - Ugrica, ona je napisala da joj to pitanje postavljaju "šovinisti" kojima je "svejedno zoveš li se Smajlović ili Bazdulj".

JAHAČI APOKALIPSE IZ ANDRIĆGRADA

Po dolasku u Beograd, Bazdulj se afirmirao kao novinar u neovisnom, liberalnom, antirežimskom magazinu "Vreme", u kojem je skrenuo pažnju na sebe, pored ostalog nesmiljenim, drskim obračunima i polemikom sa tada već pokojnim osnivačem i prvim vlasnikom tog nedjeljnika Srđom Popovićem, što se smatralo nezapamćenim skandalom u srbijanskoj medijskoj i političkoj praksi.

Muharem Bazdulj, kao nova zvijezda beogradske novinsko-književne čaršije, dodatni korak prema svojoj potpunoj afirmaciji čini pod pokroviteljstvom drugog moćnog predratnog Sarajlije u Srbiji Emira Kusturice. Njihova suradnja počinje i razvija se tokom izgradnje "Andrićgrada" u Višegradu, u okviru kojeg je Kusturica sagradio i "Andrićev institut". Bazdulj ne samo kao rođeni Travničanin, nego i kao poznavatelj i zaljubljenik u djelo slavnog pisca, sasvim mu se dobro uklopio u programske aktivnosti "Instituta", koji to ni po kojem parametru ozbiljne književno-naučne ustanove nije. Uz književne perjanice (veliko)srpstva Matiju Bećkovića i Momu Kapora, novinara Milorada Vučelića, odurnog ratnog propagatora, Goebelsa Miloševićevog zločinačkog režima, Bazdulj je postao jedan od zaštitnih likova "Andrićgrada". On je manje-više redovan član žirija koji dodjeljuje "Andrićevu nagradu", književno priznanje koje se, po šovinističkim i nacionalističkim "propozicijama" (ili popozicijama?!), ne može uporediti ni sa jednom sličnom u svijetu: ta se nagrada dodjeljuje isključivo piscima Srbima, i to ekskluzivno iz Srbije i Republike Srpske. Možeš biti Simo Matavulj ili Vladan Desnica, Ranko Marinković, ako si rođen u Hrvatskoj, zaboravi Kusturicinu (i Bazduljevu) književnu nagradu.

Prije tri godine (2018), žiri kojeg je sačinjavao tandem Kusturica - Bazdulj, "Andrićevu nagradu" dodijelio je rock pjevaču i kantautoru Bori Đorđeviću. Novčani iznos osigurava Vlada Republike Srpske, a iznosi 20 hiljada eura, dvostruko više od najuglednije i najstarije književne nagrade u regionu, one koju dodjeljuje nedjeljnik "NIN", a koju Kusturica i Bazdulj javno bojkotiraju.

Na čelu bojkota pisaca koji svoja djela ubuduće ne žele kandidrati za NIN-ovu nagradu, nalazi se Vladimir Kecmanović za kojeg je u jednom nedavnom intervjuu Kusturica rekao da je "mladi pisac koji je u rangu najboljih ruskih pisaca". Malo je problematično da je Kecmanović sa svojih 50 godina (žive vage) "mladi pisac" (u njegovim godinama Kusturica je snimio sve svoje relevantne filmove), ali je sigurno to da je, prije Bore Đorđevića, dobio "Andrićevu nagradu", koju dodjeljuje dvojac Kusturica - Bazdulj. Kecmanović i Bazdulj su, uz mračnu plejadu nacional-konzervativnih pisaca, historičara, redovni suradnici na Kusturicinom portalu "Iskra".

ULOGA FAKTORA KECMANOVIĆ

Vladimir Kecmanović je, također, i glavni urednik Kulturnog programa Radio-televizije Srbije, u čijem će Upravnom odboru uskoro sjediti i Muharem Bazdulj. On je sin Nenad Kecmanovića, predratnog profesora i dekana Univerziteta u Sarajevu, ratnog kratkoročnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i poslijeratnog savjetnika Milorada Dodika. Kecmanović je bio stranački šef Emiru Kusturici i Miloradu Dodiku u Savezu reformskih snaga, a u Ljiljani Smajlović, tadašnjoj šefici unutrašnjo-političke rubrike "Oslobođenja", imali su najodanijeg i najdosljednijeg medijskog promotora.

Emir Kusturica, Ljiljana Smajlović i Nenad Kecmanović tri su najvažnije i najutjecajnije osobe među političkim, kulturnim i medijskim radnicima koje je ratni raspored na početku agresije na BiH odveo u Beograd. Oni su svojim međunarodnim uspjesima i ugledom (Kusturica), prilagodljivošću svakom poltičkom projektu s naglašenim nacionalističkim sadržajem (Smajlović) ili endemskim odsustvom skrupula i morala (Kecmanović) osigurali ne samo sebi, nego i svojim biološkim nasljednicima i ideološkim sljedbenicima, vrlo unosne poslove, sinekure u javnim institucijama, nagrade, priznanja, honorare i duge oblike društvenog prestiža. Sve njih skupa, od Kecmanovića, Kusturice i Smajlovićke, zaključno s Bazduljem, povezuje i otvoreno ili mimkrijsko relativiziranje ratnih zločina u BiH te u vezi s tim "briga" i "odgovornost" za opstanak "dejtonske BiH", bolje rečeno Republike Srpske, koja može, ali ne mora, niti treba, ostati u sastavu Bosne i Hercegovine. Peter Handke sa svojom Nobelovom nagradom najuglednija je i najisturenija međunarodna "faca" koja ih u tome bespogovorno podržava i svojim prisustvom ohrabruje, mamuza da istraju do "ujedinjenja ili smrti".

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 6

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...