Lideri šest zemlja Zapadnog Balkana okupit će se u utorak (18. maj) u Bruxellesu na već tradicionalnoj večeri koju organizuje šef diplomatije EU. Još je Federika Mogerini započela praksu da okupi lidere iz regiona kako bi u manje formalnoj atmosferi razmotrili situaciju u regionu i odnose s EU. Ove godine nastavlja je Joseph Borrell.

„Zapadni Balkan je veliko geopolitičko pitanje za EU. Region je dio problema, ali i dio rješenja. Zato moramo da ga sagledamo iz geopolitičkog ugla i to ćemo uraditi na večeri u Bruxellesu, na kojoj se nadam da će prisustvovati svi lideri Zapadnog Balkana", poručio je Borrell.

Nedjelju dana prije večere, šefovi diplomatija EU na sastanku u Bruxellesu održali su geostratešku debatu posvećenu „pojačanom angažmanu EU na Zapadnom Balkanu". U Bruxellesu kažu da su svjesni činjenice da stvari sve više škripe u odnosu regiona i Bruxellesa – i kada se radi o politici proširenja i o vanjskoj politici.

„U EU postoji zabrinutost zbog sve veće frustracije na Zapadnom Balkanu, izazvane zastojem u procesu proširenja. Zato moramo da razmotrimo kako da povratimo izgubljeni utjecaj u regionu", navodi se u evropskim diplomatskim izvorima.

Ta „frustracija" definisana je kao „osjećaj dubokog razočaranja građana na Zapadnom Balkanu u procese pristupanja EU" u nezvaničnom dokumentu koji se pojavio uoči sastanka Vijeća ministra. Nezvanično, u Bruxellesu kažu da je ovaj, posljednji u poplavi non-papera o budućnosti regiona, sačinio sam Borrell, piše Deutsche Welle.

Iako nije dobio toliko pažnje kao njegovi fantomski prethodnici koji su se bavili crtanjem granica, rješavanjem kosovskog pitanja ili uređenjem BiH, dokument o „Pojačanom angažmanu EU na Zapadnom Balkanu" postavio je bar trenutne smjernice politike EU prema regionu.

Šta očekivati od EU?

Pored poznatih fraza o „jasnoj i snažnoj podršci evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana", „budućnosti regiona u EU", važnosti „stabilnosti i bezbjednosti regiona za stabilnost i bezbjednost EU", neophodnosti „reformskih procesa" i „dobrosusjedske saradnje", ovaj dokument jasno navodi uzroke „dubokog nezadovoljstava i razočaranja" regiona u evropsku politiku proširenja.

„Neodlučnost oko otvaranja pristupnih pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom, spor napredak Srbije i Crne Gore na putu u EU, ali i u implementaciji ključnih prioriteta u BiH i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Kosova, nesigurnost u pogledu dijaloga Beograda i Prištine, dodatna percepcija zakašnjele isporuke vakcina iz EU regionu", navodi se u tekstu.

Glavna poruka dokumenta jeste jačanje evropskog prisustva u regionu, učestalije posjete najviših zvaničnika EU i zemalja članica regionu, češći pozivi predstavnicima regiona u Brisel, koherentna i artikulisana javna diplomatija o EU u regionu, ali i o regionu prema građanima EU.

EU nema jasnu strategiju za Zapadni Balkan, ocjena je komentara u štampi na njemačkoj jeziku. Bruxellesom kolaju papiri s idejom promjene granica, najavljuje se pomoć oko vakcinacije, a Crna Gora se prepušta Kini.

„Tražio sam od zemlja članica da daju konkretne prijedloge u tom pravcu. Očekujem da ih razmotrimo prije ljeta. Nećemo više čekati ni dvije godine niti dva mjeseca", poručio je Borrell.

Meni spreman, da li će biti apetita?

Sa druge strane, od BiH se (i dalje) očekuje napredak po pitanju 14 ključnih prioriteta Evropske komisije, kao i „poboljšanje funkcionalnosti zemlje, počev od izborne i ustavne reforme". Od Srbije i Crne Gore se (i dalje) očekuje ubrzanje reformskih procesa, posebno u oblasti vladavine prava, ali i više političkog angažmana u konsolidaciji geopolitičke orjentacije, što se većinom odnosi na Srbiju.

Za Albaniju i Sjevernu Makedoniju poruka je (opet) ista: nema razdvajanja pristupnih pregovora koji moraju da počnu „što je prije moguće". Kosovo i Srbija se pozivaju da „iskoriste trenutak jakih političkih mandata rukovodstva sa obje strane" za postizanje sveobuhvatnog dogovora o normalizaciji.

Sve ove poruke bit će na „meniju" večere šest zapadnobalkanskih lidera u Bruxellesu, na kojoj ne treba očekivati velike pomake. U ovom trenutku, na prvom mjestu, ipak se radi o „apetitu" zemalja članica na koje se (i dalje) čeka da pokažu jedinstvenu političku volju, neophodnu za napredak odnosa EU i Zapadnog Balkana.