U ovoj obimnoj analizi počinje se od premisa da se već 25 godina ne moće postići dogovor da BiH postane funkcionalna država “jer se političke elite triju naroda ne mogu dogovoriti oko najboljeg puta kojim se treba doći do proklamiranog zajedničkog cilja”.

Za srpske političke elite se kaže da “ne žele da BiH postane članicom NATO-a niti funkcionalnom državom”, za bošnjačke političke elite se kaže da žele “stvoriti vlastiti nacionalni (polu)državni prostor, u prvom redu na teritoriju FBiH a potom u nekoj srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi proširiti ga i na cijelu BiH”, dok za hrvatske političke elite autor teksta tvrdi predano rade na ulasku BiH u EU i NATO, te da je jasno da Hrvati žele vidjeti BiH u zapadnom kulturno-civilizacijskom krugu.

U tom smislu autor analize Jurica Gudelj usmjeruje kritiku prema hrvatskim političkim elitama, dokazujući da navodnom borbom za EU i NATO put hrvatske političke elite zapravo vode Hrvate prema biološkom nestanku i političkoj marginalizaciji.

“Dok Hrvati svima oko sebe, pa i sebi samima, svakodnevno dokazuju kako žele izgrađivati državu u kojoj će svi narodi kao i pojedinci imati jednaka prava, Srbi tumače kako je BiH privremena a RS trajna kategorija, a Bošnjaci tri puta nameću fenomen Komšić i spremaju se to učiniti i četvrti put”, naglašava se u Gudeljevoj analizi.

Zatim se Gudelj fokusira na temu izmjene Izbornog zakona u BiH i tvrdi da je hrvatska politka došla u situaciju da u ovu reformu polaže sve nade, i da je problem kako za to nema sagovornike.  

Autor dalje sugerira kako hrvatska politika treba preispitati svoje politike, i, zanimljivo, predlaže odustajanje od insistiranja na izmjenama Izbornog zakona

“Hrvatska politika, u prvom redu Hrvatski narodni sabor, bi trebala preispitati svoje politike. Potpuno je jasno, i to već duže vremena, kako od izmjena Izbornog zakona sukladno presudama Ustavnoga suda BiH i Europskog suda za ljudska prava nema ništa. Izvjesno je kako će se u sljedeći izborni ciklus ući s postojećim Izbornim zakonom koji omogućava pojavu fenomena Komšić kao i da će se taj fenomen pokušati spustiti na niže razine, prvenstveno u Dom naroda Parlamenta FBiH. Izvjesno je i kako Sarajevo ide u novi projekt platformaškog tipa na razini Vlade FBiH. 

Te procese bošnjačka politika teško može zaustaviti sve i da hoće jer se 25 godina u bošnjačkoj javnosti gradila klima sotonizacije svega hrvatskog (i srpskog). Svaki bošnjački političar koji bi odstupio od stvorenog narativa, bio bi ekspresno politički eliminiran”, smatra autor analize na portalu “Dnevnik.ba”, i zaključuje:

“Hrvati stoga trebaju sami sa sobom raščistiti hoće li graditi BiH u kojoj neće biti Hrvata ili će se po svaku cijenu boriti za samobitnost i suverenitet samih sebe kao naroda. Ako je BiH okvir u kojem će kao narod propasti, onda moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da to promijene. Doslovno sve, pa i izlazak iz BiH.

U takvom scenariju mora se biti spreman i na veliku žrtvu, a upravo je žrtvovanje zadnja stvar na koju su Hrvati spremni, kako politika tako i narod. No, bez žrtve nema ni slobode.”

(SB)