ŽELJKO IVANKOVIĆ, OTVORENO: "Tvrdo uporan bio je Kurjak, nije Sebija, ipak, počasni doktor, a nije ni Dragan Čović da to može preko noći…"

Konačno se predsjednik novoosnovane, još jedne u nizu u BiH, akademije znanosti i umjetnosti, tzv. Internacionalne akademije nauka i umjetnosti BiH, ipak sjetio da je sudjelovao u proizvođenju jedne doktorice medicine, one što se ne da zvati gospođom. Voli ona više da bude ono što je tako teškom mukom stekla nego gospođa.

  • Društvo

  • 31. Maj 2021  31. Maj 2021

  • 8

Piše: ŽELJKO IVANKOVIĆ

No izgleda da sve to oko ”razotkrivanja” tog doktorata, ne bi bilo moguće bez te akademije koja je osnovana u Sarajevu (tko zna već koja po redu u jednoj od najnepismenijih zemalja u Europi!?) i od koje se, u mjesec-dva prije osnutka toliko ljudi distanciralo, jer je akademija učinila da je Kurjak češće u Sarajevu, pa su ga novinari spopali pitati mnoga, pa i neka neugodna pitanja.

A, eto, pitanje o doktoratu direktorice Kliničkog centra pokazalo se neugodnim. Zašto li, Bože?!

A akademikovo nesjećanje najbolji je pokazatelj što taj doktorat jest, a što i njemu samom znači, pa se toliko unezgodio. No barem nas je podučio kako se to radi u nekom ozbiljnom okruženju, gdje takvo što (u Zagrebu) ne bi bilo moguće.

Malo je čudno, zar ne, da mu je toliko trebalo da se sjeti kako je Izetbegovićeva nevjesta, još za Alijina života, baš kod njega, Kurjaka, doktorirala. I to ne u Zagrebu, na čemu Kurjak s razlogom inzistira, jer tamo ne bi mogla, nego u Sarajevu i to sve nekako na preskok, brzinski…

Toliko da to i njega čudi, pa mrsi priču, spominje razne ljude, među kojima i moga pokojnog prijatelja Sreću Šimića, o čemu i o kome ovaj put ne bih. Vidi se da tu ima mnogo toga nejasnog ili čak spornoga u količinama kojima mentor, zapetljan kao pile u kučine, nije dorastao, čak i onda kad je sve formalno-pravno pokriveno… Je li baš?!

Tvrdo uporan bio je Kurjak jedino u tome da u Zagrebu nikako i ničim nije dao pristup ostvarenju doktorske karijere jedne gospođe, što ne voli da je zovu gospođom, jer bi to u Zagrebu bilo ipak pod strogom znanstvenom prismotrom. Barem onom vrstom prismotre što ju znači procedura pri stjecanju akademskog zvanja…

Nije ona, ipak, počasni doktor, a nije ni Dragan Čović da to može preko noći. Ali, eto, u Sarajevu se takvo što moglo provući u gužvi nebrojenih postdaytonskih političkih, ekonomskih i inih muljanja.

I moglo je i prošlo bi sasvim nezamijećeno, kao i toliko toga, i ne bi bilo osporavano, čak je žena mogla domalo biti i primljena u Kurjakovu akademiju (umjesto svih onih koji su to odbili!), da nije bila prebučna, da nije, kao i svi oni koji su kupili ili preko noći, mimo predviđenih znanstvenih i pravnih procedura stekli neke titule, nisu obično i najbučniji, i najveće galamdžije, i najbahatiji, i najambiciozniji, i sve tako naj, naj… u naj-negativnijemu…

Pozornost mi, uza sva meni osobno manje važna pitanja vezana uz osporavani doktorat ili kontroverznu akademiju, privukoše neka druga, posve nevažna pitanja i neki drugi posve nevažni Kurjakovi odgovori.

Đavo je u detalju. Nimalo slučajno, jer čak i ako su gotovo nevažni, u ovoj su priči veoma ilustrativni. Dakle, i indikativni. Izdvajam jedan, ponajmanje važan a itekako ilustrativan.

Na jedno od njih, ugledni Kurjak odgovara, kako kaže, citirajući ”grčkog filozofa Plinija”…

Opa, pomislim, pa kako će se čovjek sjetiti Alijine nevjeste, kad se ne sjeća Plinija. Kojega, pitate se? Da, i ja! Jer, dvojica su Plinija. Jedan je, dakako, Plinije Stariji, a drugi, Plinije Mlađi.

I, gle, po belaju, niti jedan od njih nije Grk, a nije ni filozof, ponajmanje grčki filozof. Grčki filozof Plinije? Bi li ga Grci primili u svoje filozofe, bi li ga se Rimljani lišili iako nije filozof?

Dobro, Plinije Stariji, antički je pisac i znanstvenik i to nije teško provjeriti, ako se već ne zna. A ne zna se. Plinije Mlađi, antički je pisac i rimski senator, nećak Plinija Starijeg. I ni to nije teško provjeriti, ako se već ne zna. A ne zna se i ne mora se znati.

Šta sve mi ljudi, i to je posve normalno, ne znamo. Ali ako se već, kao akademici, razbacujemo znanjem, ako želimo sve oko sebe impresionirati, dobro bi ga bilo malo i povremeno provjetravati.

Barem toliko da jednom od klasika antičke literature toliko ne promašimo identitet. Ili da to barem ne činimo u Sarajevu, kad već toliko toga drugog u Sarajevu činimo. Ipak, i u Sarajevu ima načitanih i među onima koji nisu doktori i akademici…

E pa u tom Sarajevu, gdje je valjda sve moguće, ipak nije moguće provući, čak i u nebitnome interviewu, Plinija (a ne reče pritom koji je, nije to Tacit ili Ciceron da se mora reći Stariji ili Mlađi), o kojemu se god radilo, kao grčkog filozofa.

Jer je ipak, čudnije od doktorata, malo čudno da četiri ili pet stoljeća nakon Platona i Aristotela dođe neki grčki filozof za kojega nisam čuo.

A Plinija Mlađeg, Tacita, Cicerona, Caesara i slične…, pobogu, čitali smo u gimnaziji i polagali na maturi pred mnogo ozbiljnijim komisijama nego je bila ona za obranu nekog od nebrojenih sarajevskih doktorata, ako već ne po imenima, onda svakako po dostojanstvenoj obrani struke kojoj su profesori pripadali.

Nisam se mislio baviti Kurjakom, ali kako je u javnom prostoru sve više onih visoko pozicioniranih koji se ”ofrlje” gađaju podacima, činjenicama i istinama, koje samo oni znaju, mora čovjek zarad mrve obraza, ukazati i na to da ne bi ispalo da se ”napada” samo tamo nekakvu Dariju Kisić, zato što je iz Srbije.

A ne bi ta žena (ta D. K.) bila spomena vrijedna da pritom nije ministrica rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja koja nam je javno objasnila, naravno iz pozicije struke da je ”Star neko ko je stariji od vas”.

Jer, ako može predsjednik akademije, direktorica najvećeg kliničkog centra u BiH, što ne bi mogla prštati znanjem nekakva ministrica… Kamo puste sreće da samo na ovome završi…

Uh, zabrinuh se kad mi ta grčka, pardon – srpska, filozofkinja objasni jednu od ključnih kategorija našeg vremena tako snažno obilježenog imunizacijom, vakcinacijom, pelcovanjem (Desanka Maksimović) protiv korone.

Jer, možda je tamo kod njih sve regularno, ali kako to razumjeti u Sarajevu u kojemu je sve moguće, pa eto i to da se sad masovno pelcuju mlađi prije onih ”koji su stariji od vas”, a sve regularno, sve pošteno, sve po redu, sve po zakonu i sve po prioritetu… (Jer su valjda i oni stariji od nekoga?!). Kao i uvijek u BiH, u Sarajevu!

Da nagađamo o kojemu je prioritetu riječ?!

Ako vam kažem da se najprije i najviše cijepe oni koji su najviše bučali protiv vakcinacija, povjerovat ćete ili ići provjeravati, jer je vakcinacija, pobogu, još jedna svjetska zavjera (a i to bit će najviše protiv Bošnjaka), to je zavjera čipovanja, to je zavjera sterilizacije i slično.

A i među njima najviše oni koji su 2010. (dakle, u XXI. stoljeću!) išli u kilometarskim kolonoma u Zetru na poklonstvo čudotvornom marokanskom iscjelitelju Torabiju.

A zašto to ne bi bilo normalno? Pa, jest, sve je u BiH, sve je u Sarajevu, ne samo moguće nego i normalno.

Kao i respiratori od kojih je više ljudi umrlo nego od korone same, od doktora koji su, samo oni znaju zašto, ostali (tako dugo) lojalni gospođi koja ne želi da je zovu gospođa, od svih onih koji i dalje otvaraju nove univerzitete, fakultete, prodaju i kupuju diplome, stječu akademske titule i dalje generiraju nekompetenciju i degeneriraju naciju…

Manje i nepismenije zemlje, a više univerziteta, fakulteta, akademija, vlada, doktora znanosti, akademika i ministara… nema pod bogom!

(Prenosimo s portala Autograf)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 8

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...