Naša današnja priča vraća vas na poluotok Krim u 18. stoljeće, u vrijeme kada je Rusija preuzela taj strateški važan poluotok od Turske.

Krimski poluotok je u 18. stoljeću iz Osmanskog carstva prebačen u Rusko carstvo.

Važne krimske luke 1475. godine postale su dio Osmanskog carstva, dok je Krimski kanat u cjelini postao satelitska država Osmanskog carstva. Stoga je Crno more postalo okruženo osmanskim teritorijama i teritorijama ovisnim o Osmanskom carstvu.

Rusija je u 16. stoljeću počela širiti svoje teritorije, nakon raspada Zlatne horde. I nakon osvajanja Kazanjskog i Astrahanjskog kanata, Rusija je nastavila dalje prema jugu. U međuvremenu su tatarski nomadi Krimskog kanata pljačkali periferiju ruskih zemalja, što je predstavljalo veliki problem za trgovinu i poljoprivredu juga Rusije. Rusiji je početkom 18. stoljeća postalo jasno da joj je za daljnji razvoj potreban pristup Crnom moru.

Ruska vojska je 1736. - 1737. napala Krim i prošla kroz njega. No, Rusi nisu mogli logistički podržavati svoje jedinice, jer su ruske teritorije bili predaleko, odvojene od Krima ogromnom teritorijom Divljih polja.

Mogućnost učinkovitog snabdijevanja vojnih snaga na Krimu pojavila se tek 1760-ih i 1770-ih, nakon što je 1764. stvorena nova imperijalna provincija Nova Rusija. Iz nove gubernije su počele pristizati zalihe, a mogućnost napredovanja prema Krimu je postala stvarna. To je učinjeno pod kontrolom i nadzorom kneza Grigorija Potemkina, najbližeg prijatelja i vojnog savjetnika Katarine Velike. 

Za vrijeme Rusko-turskog rata 1768. - 1774., Krim je bio glavni cilj Rusije. Krimski Tatari su se do 1771. odbili boriti za Tursku, a osmanski čelnici nisu imali dovoljno vojne sile da bi štitili Krim. Tako je u ljeto 1771. ruska vojska, na čelu s generalom Vasilijem Dolgorukovom, zauzela Krim u samo 16 dana. Sultan Selim III Giray pobjegao je u Istanbul.

Godine 1772., novi proruski krimski kan Sahib II Giray proglasio je svoj kanat slobodnom državom pod ruskim protektoratom. Međutim, Osmansko carstvo to nije htjelo priznati i rat se nastavio.

Osmansko carstvo je 1774. moralo potpisati Kučuk-kajnardžijski mirovni sporazum. Prema njemu je Krimski kanat formalno stekao neovisnost od Osmanskog i Ruskog carstva; Rusija je, međutim, dobila Kerč (važnu vojnu i trgovačku luku).

Turske snage nisu napustile Krim, nadajući se da će sultan na kraju uspjeti vratiti poluotok u ruke Osmanskog carstva. Ruska vojska je 1776. ušla na Krim i postavila drugog kana Şahina Giraya, koji se složio s raspoređivanjem ruske vojske na poluotoku. Şahin Giray je pokušao pokrenuti reforme europskog tipa.

Ali, tada su se stanovnici Krima počeli buniti. Muslimanski dio stanovništva protiv kršćanskog dijela i protiv kana pristranog Rusiji. Rusija je 1778. morala poslati Aleksandra Suvorova da suzbije nerede.

Prateći naredbe Grigorija Potemkina, Aleksandar Suvorov je nadzirao preseljenje kršćanskog dijela krimskog stanovništva u kontinentalnu Rusiju, u sjeverni obalni dio Crnog mora. S Krima je ukupno preseljeno oko 30.000 Armenaca, Grka i Gruzijaca.

Suvorov je spriječio tursku vojsku u daljnjem raspoređivanju na Krimu, a do 1779. godine je otišla i većina ruske vojske - Aleksandar Suvorov je razmješten u Novu Rusiju. Međutim, turski špijuni su nastavili izazivati nemire na Krimu, dok je kan Şahin Giray okrutno ugušio nerede.

Grigorij Potemkin se do 1782. godine obratio Katarini Velikoj sa memorandumom kojim je predložio pridruživanje Krima Rusiji, kako bi "blokirao put Turcima" i osigurao prisustvo Carstva u Crnom moru. Carica se složila te je 19. aprila 1783. izdala službeno proglašenje aneksije. Na putu za Krim s dokumentom Potemkin je iznenada saznao da je Şahin Giray odstupio s prijestolja.

Potemkin je 9. jula 1783. svečano proglasio Katarinin proglas na ravnom vrhu planine Ak-Kaja. Nakon toga su se predstavnici krimskog plemstva i običnog naroda formalno zakleli na odanost Katarini Velikoj kao ruskoj vladarici. Tek je početkom 1784. godine Osmansko carstvo nevoljko prihvatilo novi status Krima kao ruske provincije.

Potemkin je 1784. godine osnovao Sevastopolj, novi glavni grad Krima, a uspostavljena je i krimska gubernija. Stanovništvo Krima znatno je smanjeno - veliki dio muslimanskog stanovništva pobjegao je u Tursku, a stanovništvo se polako povećavalo doseljenicima iz kontinentalne Rusije.

(SB)