U nastavku sudskog procesa koji se vodi protiv premijera Fadila Novalića i ostalih zbog kupovine 100 kineskih respiratora, svjedočili smo vrhuncu zbunjivanja javnosti kroz čitanje poruka od strane tužitelja u predmetu.

Naime, tužitelji su i danas, kao i na prethodnom ročištu, izvodili materijalne dokaze, među kojima su se našli ugovori o kupovini respiratora modela ACM812A, listinzi telefonskih razgovora, kao i komunikacija koju su putem telekom operatera, aplikacija Viber i WhatsApp ili SMS poruka ostvarili optuženi međusobno ali i s drugim osobama.

Naime, tužitelj je pročitao poruke od 3. aprila 2020. godine koju je tadašnjem direktora Ureda Vlade FBiH, Hasanu Ganibegoviću, uputio izvjesni Edvin Kučuković u kojoj, kako su tužitelji pročitali, piše: “Molim Vas da ovo proslijedite do premijera. Hoću da mi je savjest čista. U ovim teškim vremenima teško da uspijete naći odgovarajuće respiratore u brzom roku. Čuvajte se respiratora koji su trenutno na stanju bilo gdje, jer nisu odgovarajući za ovu vrstu tretmana. Pacijenti umiru na ovim respiratorima jer im dođe do rupture pluća usljed nekontrolisanog pritiska. Takvih Vam mogu nabaviti 1.000 komada za sedam dana i cijena je 9.786 američkih dolara.”

Izlačeći poruku iz konteksta, na šta je upozorila advokatica premijera Novalića, Vasvija Vidović, odnosno načinom na koji su je interpretirati tužitelji su doveli u zabludu kompletnu javnost, jer pročitana poruka ne samo da je izvučena iz konteksta, nego nema apsolutno nikakve veze s nabavkom respiratora ACM812A za koje u tom trenutku nije znao ni Fikret Hodžić, a potpisani ugovor se odnosio na respiratore HC VE003, za koje su i tužitelji tvrdili da su dobri.

Potvrda ovih navoda su dokazi koje je tužitelj Hukeljić plasirao nakon toga: prepiska od 5. aprila između Kristiana, Borna, Dušana Mesića i Nenada kada Kristian pita “ima li HC VE respiratora na stanju”, dobija odgovor da je "sve otišlo" i da se Fikretu Hodžiću ponude ACM812 što je i urađeno.  Nažalost, u moru informacija koje su tužitelji plasirali, ova je prošla potpuno nezapaženo, zbog čega je javnost dezavuirana tvrdnjama da je premijer Novalić bio upozoren da ne valjaju respiratori koje FCUZ nabavlja, a ipak su nabavljeni. No, šteta u javnosti je već počinjena zbog čega tužitelji trenutno mogu biti sretni, ali ne i previše, jer takve stvari teško da mogu promaknuti i sudijama koji sjede u Vijeću.

Pored toga, današnjim su dokazima pokušali objasniti kako je uopšte došlo do zamjene respiratora marke HC VE003, koji su prvobitno bili naručeni, sa onima marke ACM812A, koji su na kraju i kupljeni. Tužitelj Mirza Hukeljić pročitao je Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, koji je započet 26.5.2020. u prostorijama Federalne uprave civilne zaštite. Tada je utvrđeno da FUCZ ne posjeduje dozvolu za velepromet medicinskih sredstava izdatu od Agencije, a kojom se odobrava nabavka, skladištenje, transport i prodaja medicinskih sredstava.

Dozvolu nije posjedovala ni Srebrena malina. Ali, upravo zahvaljujući brojnim “dokazima” koji su poznati javnosti, zna se i da je Agencija izdala te potvrde što otvara neka sasvim druga pitanja. Očito, tužiteljima nebitna.

Dalje je navedeno da FCUZ nije imao osiguranu opremu neophodnu za smještaj i čuvanje medicinskih srestava u skladu s deklarisanim uvjetima proizvođača; da im je naloženo da svoje poslovanje usklade sa Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima; da su nabavljeni respiratori neuslovno skladišteni u Azićima. Nameće se pitanje: zašto u optužnici nema nikoga iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva i zašto niko nije optužen ako je već tako?

Današnje ročište upravo je pokazalo da je interes tužitelja ovaj predmet zadržati u fokusu javnosti, a na štetu optuženih, čime se nesumnjivo stvara i pritisak na Vijeće.

Tako se ponovo potvrdilo ono na što se ukazuje već duže vrijeme - tužitelji odugovlače postupak i prave teatar u sudnici, na šta im je još ranije ukazalo i sudsko vijeće, odnosno predstavu za medije, kako su to prokomentirali neki advokati. I dalje tužitelji u postupak uvode materijalne dokaze, ali ne na način kako je to do sad bila uobičajena praksa, već čitanjem i objašnjavanjem dokaza zbog čega su bezbroj puta reagirali i predsjednica sudskog vijeća i odbrane, jer to nije u skladu sa ZKP-om ­ kojom, kako ističu, potvrđuju navode iz optužnice. Objašnjavanje priče nije nikakav dokaz i to tužitelji dobro znaju, ali ne odustaju od svoje taktike jer ono što rade ima itekakav odjek u javnosti gdje se stvara atmosfera slična onoj prije potvrđivanja optužnice kad se u Sudu BiH otvoreno govorilo da nema tog sudije koji bi smio odbiti optužnicu za respiratore bez obzira kakvi je dokazi pratili jer bi ih “razapeli u javnosti”. No, presudu ipak donosi tročlano sudsko vijeće koje, s obzirom na iskustvo tih sudija, teško da će pokleknuti pod bilo čijim pritiscima, osim ukoliko tužitelji zaista ne ponude i dokaze za svoje tvrdnje.

Oni koji prate suđenje od početka, primjetili su i da svjedoci koje dovode tužitelji ne govore baš ono što oni žele. Očito procjenjujući da im je neophodna promjena strategije kako bi zadržali, neophodnu im pažnju i podršku javnosti, tužitelji su se odlučili na uvođenje materijalnih dokaza, što je inače praksa da se radi na kraju, nakon saslušanja svih svjedoka, i to za dokaze koje nisu mogli uvesti kroz saslušanja svjedoka.

Ovim zaokretom tužitelji su postigli dva cilja: čitanjem poruka i dokaza, koji se onda selektivno ali senzacionalno prenose javnosti i dalje drže u žiži predmet respiratori, a s druge strane ponavljanjem dokaza (nekih i po više puta, zbog čega ih predsjednica Vijeća stalno opominje), čitanjem njihovih sadržaja (iako su neke već prošli kroz svjedočenja dosad saslušanih svjedoka, a neke će ponovo proći dovođenjem svjedoka koji još nisu bili), odugovlače postupak koji ovako može trajati godinama. Što nesumnjivo ide u prilog nekih politika kojima odgovara da ovo suđenje traje tokom cijele izborne godine, a Sud upravo ne bi smio dozvoliti da se nađe u toj situaciji: da bude sredstvo obračuna u vrijeme predizbornih kampanja.  

(Vijesti.ba)