Naša današnja priča vraća vas u doba vladavine posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.

Naime, Stjepan Tomašević je došao na vlast u Bosni nakon očeve smrti 10. jula 1461. godine. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila, Tomašević je već 1461. godine u poslanici papi predvidio osmansku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć.

Budući da su Osmanlije sve više nadirale, novi kralj se pomirio s hercegom Stjepanom i pismeno molio europske vladare da mu pomognu u odbrani Bosne. Kao znak podrške, papa Pio II poslao mu je krunu kojom je u Crkvi svete Marije u Jajcu u novembru 1461. godine okrunjen za bosanskog kralja od papinog delegata.

Stjepan Tomašević je priznavao prevlast hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina, nadajući se obećanoj pomoći. Stoga je 3. juna 1462. otkazao sultanu Mehmedu II plaćanje danka. Na početku 1463. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Osmanlije smijeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji.

Velika osmanska vojska pod vodstvom Mehmeda II Osvajača okupila se u proljeće 1463. u Edirneu i krenula na Bosnu. Kralj Stjepan Tomašević je pobjegao iz kraljevskog grada Bobovca, koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. maja 1463. godine. Stjepan Tomašević se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na Sani.

Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obavezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide gdje hoće ako preda grad. Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu II u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Osmanlijama. Ujedno je sultan Mehmed II zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 25. maja dao pogubiti Stjepana Tomaševića, njegovog strica Radivoja i mnogo bosanske vlastele. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala osmanski Bosanski sandžak.

Posmrtni ostaci kralja Stjepana Tomaševića pohranjeni su u Franjevačkom samostanu u Jajcu, a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na kraljev grob na brdu iznad Jajca.

(SB)