O tome da je pritisak na Srbiju da prizna nezavisnost Kosova sve jači i da, u susret predstojećeg dijaloga Beograda i Prištine u Briselu, 15. juna, postaje sve očiglednije da režim Aleksandra Vučića konačno više neće biti u prilici da odugovlači ili odustane od takvog čina, bez posljedica i promjene odnosa EU i SAD prema njegovoj vlasti, saglasni su sagovornici Danasa, kako iz takozvanog građanskog i lijevog, ili onog opozicionog spektra koji naginje ka centru, tako i iz nacionalističkog i desničarskog.

Biljana Stojković, profesorica Univerziteta u Beogradu i članica Skupštine slobodne Srbije, ocjenjuje za Danas da o Kosovu i o papirima koje je Vučić potpisivao proteklih godina, javnost u Srbiji ne zna skoro ništa.

– Mi smo u situaciji da isključivo raspredamo o Vučićevoj interpretaciji sporazuma, dokumenata, papira, potpisa, a da zapravo nemamo pred sobom tekstove i dogovore. Dakle, za javnost Srbije Vučićevi „diplomatski“ poslovi i dilovi jesu tajna. Vrlo je teško da se iz beskonačnih slojeva njegovih samohvalisanja, prenemaganja, patetičnih izjava, a onda herojskih floskula, razabere šta je istina i šta je potpisano – ističe Biljana Stojković.

Kako dodaje, jasno je, međutim, da se događaji ubrzavaju.

– Vrlo je verovatno da je međunarodna zajednica izgubila strpljenje za Vučićevo odugovlačenje, a to posebno važi za SAD koja se značajno reaktivirala u ovom procesu. Ja nemam utisak, a ponavljam da samo o utiscima možemo da govorimo, da će se ovog puta ostaviti previše stepeni slobode srpskim vlastima za zamajavanje svih nas. Verujem da se krećemo ka nekim odlukama koje neće prijati ni Kurtiju ni Vučiću. Kurti će biti prinuđen da odstupi od svog tvrdog stava, a Vučić će biti prisiljen da ode još jedan korak ka priznavanju Kosova. Nije jasna, doduše, forma tog novog sporazuma i da li će se to zvati priznavanje kosovske nezavisnosti ili će se ostaviti malo prostora za drugačiju interpretaciju u srpskoj javnosti – kaže naša sagovornica.

Sigurna je u to, napominje ona, da Vučić nikada neće jasno reći da je priznao nezavisnost, ali će taj novi papir, u zbiru sa svim prethodnim, upravo to značiti. Utisak mi je da će zapad toliko moći da izađe u susret Vučiću i da stvar ne nazove pravim imenom i to vjerovatno zbog procene da bi eksplicitno priznanje dovelo do ogromnog izliva nacionalističkog naboja u Srbiji. Kada se takva energija izlije, nije baš sasvim jasno da li Vučićevo opsenarstvo može da je kontroliše, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je on sam pumpao takve emocije tokom čitave svoje vladavine. Biće svakako zanimljivo – zaključuje Biljana Stojković.

Naznačimo, sastanak u Briselu, 15. juna, biće prvi na najvišem nivou od 7. septembra prošle godine, kada su se sastali predsjednici Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Abdulah Hoti. Ovog puta, Vučića čeka susret sa Albinom Kurtijem, čiji su stavovi i očekivanja od dijaloga daleko konkretniji i značajniji sa stanovišta razvoja odnosno njegovog pristanka na učešće u dijaloškom procesu. I dok Vučić, uoči susreta u Briselu, pokušava da manje-više spusti loptu ističući, u pojmovnom smislu – nastavak dijaloga, Kurtijeva interpretacija slučaja svodi se na – ili novi početak razgovora ili kraj jednog takvog pokušaja uspostavljanja sporazuma između dve države. Sa Zapada, istovremeno, stižu nagovještaji da je potpisivanje konačnog sporazuma vrlo blizu.

Predsjednik traži nešto, ali neće dobiti ništa

Prema riječima Boška Obradovića, lidera pokreta Dveri, „nema sumnje da je u toku novi pritisak na Srbiju da prizna lažnu državu Kosovo“.

– Sadašnja vlast je to i obećala svojim zapadnim mentorima koji su ih doveli na vlast 2012. godine. Zato su potpisani Briselski i Vašingtonski sporazumi koji su koraci ka priznanju lažne države Kosovo. Lično mislim da je Vučić imao i konkretan dogovor sa Tačijem o razgraničenju koje je nemoguće bez priznanja kosovske nezavisnosti. Taj dogovor je propao padom Tačija i dolaskom Kurtija , ali se očito iza scene vodi novi razgovori. Zapad i Albanci traže drugu albansku državu na Balkanu i ulazak u UN, a to onda vodi ka njihovom ujedinjenju u Veliku Albaniju, što bi bila velika bezbednosna pretnja za ceo region. Naša vlast je po mom mišljenju spremna da dozvoli ulazak lažne države Kosovo u UN, ali traže nešto zauzvrat. Međutim, Zapad i Albanci nisu spremni ništa da daju i pregovori traju. Za Srpski pokret Dveri je ovakvo trgovanje delom državne teritorije i kršenje Ustava apsolutno neprihvatljivo – zaključuje Boško Obradović.

Status kvo kao zajednički interes

Konstantin Samofalov iz Socijaldemokratske stranke kaže za Danas da Vučić igra svoj standardni igrokaz, pokušavajući da se predstavi kao faktor stabilnosti i zainteresovana strana za rešenje kosovskog pitanja.

– U realnosti, on se oslanja na činjenicu da Kurti nije spreman na suštinske pregovore sa Beogradom, i poručuje zapadnim sagovornicima kako nerešavanje kosovskog čvora nije do njega, već do Prištine. Status kvo zapravo odgovara i Vučiću i Kurtiju, dok je rezultat Vučićeve skoro desetogodišnje vlasti da Srbije na Kosovu ima nikad manje, a da njegova servilnost zapadnim interesima nije rezultirala nikakvim boljitkom za srpsku zajednicu – smatra Samofalov.

Naprotiv, dodaje on, i uprkos potpisanom Briselskom sporazumu, nije čak impolementirana ni odredba o formiranju Zajednice srpskih opština, kao jedne od najvažnijih tačaka za opstanak Srba.