Znali su Putinovi “spoljni momci”, na čelu sa Sergejom Lavrovom, da ih taj pritisak na Balkanu čeka, pa se zato pokreće sve, od destabilizacije NATO-vskog i euro-atlantskog identiteta Crne Gore, preko snažne potpore autoritarnom režimu Aleksandra Vučića, koji opstruira atlantizam, ali i zajedničku europsku vanjsku i sigurnosnu politiku, preko združenih rusko-bjelorusko-srpskih vojnih vježbi, pa do guranja Milorada Dodika (i, tek nešto manje vidljivo, njegovog posilnog, Dragana Čovića) u otpor međunarodnom utjecaju na BiH i imenovanju novog Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu.

Jedini ozbiljan šamar, što ga je Rusija dobila na Balkanu, bio je onaj sarajevski, koji su zatvaranjem svojih vrata pred Lavrovom, Putinovu “pristojnom” “diplomatskom” licu odvalili Šefik Džaferović i Željko Komšić, dvojica od trojice članova bosansko-hercegovačkog Predsjedništva, piše Gjenero u autorskom tekstu za portal "Avangarda".

Milanović je, kao i većina aktera u hrvatskoj politici, koji imaju “popravni iz ruskog” fasciniran  ruskim gojencem (riječju “komunistički gojenac” Milanović označava premijera, koji je, kao ozbiljan bruxelleski đak, što razumije i europska i euroatlantska načela sušta suprotnost njegovoj avanturističkoj hajdučkoj politici) Draganom Čovićem, kojem tepa kao “prvaku euro-atlantizma” u Bosni i Hercegovini, iako ovaj petljajući s Dodikom, Vučićem, Lavrovom, Putinom i s tko zna skim još, zapravo sustavno dovodi u pitanje i europsku i euro-atlantsku perspektivu BiH (pristupanje NATO i EU). Milanović je, doduše, bio ozbiljno uvrijeđen kad je konstatirao da su na predsjedničkim izborima glasači HDZ-a BiH, na čelu s Čovićem, glasali za njegovu protukandidatkinju, pa ih je podsjetio da ona nije za njih napravila ni približno onoliko koliko je on učinio. 

Milanovićeva politička strategija – primanje Dodika

Paradoksalno, Plenkovićev hrvatski HDZ nastoji, koliko to može, “sestrinsku stranku” u BiH držati pod kontrolom i spriječiti njene posebno radikalne ispade, a Milanović je na te ispade sustavno potiče. To što je svojevremeno u Zagrebu u “državničkom formatu” primio Milorada Dodika, pokazuje se, nije slučajno, nego je to dio njegove političke strategije. 

Summit NATO-a, koji će biti zapamćen kao početak Bidenove ere euro-atlantskog savezništva, na kojem će zvijezda biti jedna jedina, fantastično pripremljeni, promišljeni i uspješni američki predsjednik, koji zapravo tek započinje mandat, naš polaznik “dopunske nastave” odlučio je pokušati pretvoriti u svoj show. 

Naravno, jedino što je znao bio je ispad sa zahtjevom, koji kao da je pisan u Banja Luci, ili barem u Beogradu, u kojem se traži da se u završnoj rezoluciji Summita, koji se odnosi na BiH eksplicitno spomene Daytonski sporazum i koncept konstitutivnosti svih triju naroda. U protivnom, najavio je Milanović, Hrvatska će opstruirati zajedničku deklaraciju Summita, dakle, poslužiti se oruđem koje u institucijama zasnovanima na načelu suglasnosti (a to su i NATO i EU) redovito rabe zagovornici iliberalne demokracije i razni “ruski gojenci”, piše Gjenero.

Integralni tekst možete pročitati OVDJE.