Sabaheta Fejzić u genocidu u Srebrenici u julu 1995. izgubila je muža i maloljetnog sina. 

Priča o Sabahetinom sinu ispisana je na Srebreničkom zidu.

Rijad (Šaban) Fejzić
(1977-1995)

“Rijad Fejzić posljednji put fotografisan u jedanaestoj godini života.
Bio je jedino dijete Šabana i Sabahete Fejzić, imućne familije koja je živjela u Srebrenici. Očajnički je želio da rat stane i da nastavi školovanje – njegove ambicije su bile da postane pilot. Kada je nestalo hrane, a familija, koja je sada uključivala Sabahetinog brata i majku, morala je da preživljava na jednom kilogramu brašna dnevno, Rijad je uporno odbijao insistiranje roditelja da uzme i dio njihove porcije.

Šaban, Sabaheta i Rijad su 11. jula krenuli pješice prema Tuzli. Ali, zbog kiše granata koja ih je pratila, odlučili su da Šaban nastavi ka Tuzli, a Sabaheta i Rijad krenuli su ka Potočarima. Dok su hodali prema autobusima, Rijadu je naređeno da “skrene desno”. Sabaheta je čvrsto držala sina uza se, ali su je srpski vojnici brutalno udarajući, odvojili od njega.

Blijed i u suzama, Rijad se okrenuo Sabaheti i rekao: 'Mama, molim te, idi.'”