Potpredsjednik SDP- a Vojin Mijatović analizirao je aktuelnu političku situaciju u BiH. Nažalosti sama tema pokazuje da svega ima u ovoj zemlji samo nigdje Bosne i Hercegovine, ali da pokušamo demontirati propale konstrukcije u sva tri konstitutivna naroda tačnije kod sve tri poglavice plemena uz gagove pojedinih koji se zovu alternativom istih, napisao je Mijatović.

Dragan Čović uz punu podršku rukovodstva Hrvatske je u potpunosti kapitulirao. Njihova evropska ofanziva je doživjela potpuni debakl, a snove o legitimnom predstavljanju hrvata sa knjižicom HDZ-a je ostala samo u domenu vlažnih snova. Na sve to suočava se sa raspadom HNS-a, jer nisu Hrvati u BiH ni Dragan Čović ni Željko Komšić, čestiti je to narod kome je muka više od ispraznih priča i pljačke sopstvenog naraoda dok kolone mladih hrvata u egzodusu napuštaju Hercegovinu i ostatak BiH.

Bakir Izetbegović je paralelno doživio potpuni potop i javno obavijestio svog koalicionog partnera Dragana Čovića da nema više snage da se bori sa njim već ga je obavijestio da želi vraćanje dijaloga o Izbornom zakonu i Ustavnim promjenama u institucije BiH, iste te institucije koje je u posljednjih 10 godina devastirao, ponizio, zaibilazio u širokom luku. Potpuno svjestan da se u sopstvenoj stranci suočava sa potopom, a da ga čeka brutalna osveta sopstvene političke djece koju je napravio, a danas mu sa svojim strankama predstavljaju sablju oko vrata.

Izetbegović je riješio da se sakrije iza institucija države i pokuša politički preživiti od udara Dragana Čovića i sopstvenih projekata koji su ga šutnuli. 

Milorad Dodik je poslije godina pljuvanja i uništavanja sopstvene države, shvatio da ga to vodi ka novim sankcijama i eliminaciji od strane čak i Ruske Federacije i počinje vidljivo da mijenja kurs. Bakira Izetbegovića je otpilio davno ali sada je po prvi put otpilio i Dragana Čovića. Naravno Dodik ima daleko najbolji politički instikt za preživljavanjem, tako da sve ovo nije iznenađenje. Postaje za Dodika prihvatljiv i NATO put BiH, pa i sama BiH, samo da obezbjedi političko preživljavanje. Paralelno sa tim nesposobnu opoziciju uvlači u igru sličnoj u kakvu su upali isti takvi u Crnoj Gori, koji su samo u roku od 6 mjeseci došli od srpske Crne Gore i litija, do istorijskog usvajanja Rezolucije o negiranju genocida. Otprilike istu sudbinu će dočekati i opozicija u Republici Srpskoj, jer 1945. se ne ide u četnike.

Suma sumarum koliko god su i Dodik, Čović i Izetbegović uradili sve unazad par godina da unište institucije BiH, koliko god su uložili napora da budu veliki Srbi, Hrvati, Bošnjaci, primorani su na potpunu političku kapitulaciju, primorani su da se vrate u institucije ove zemlje, jer danas je potpuno jasno da se sve promjene i Ustava i Izbornog zakona ove zemlje mogu dogoditi samo u institucijama BiH, a nikako na plemenskim savezima i po kafanama sa predstavnicima bolesnih karijerista iz međunarodne zajednice koji na našu zemlju gledaju kao na eksperiment.

Na kraju da budemo jasni postoje ozbiljne države u svijetu kojima je Bosna i Hercegovina veoma važna i koje upravo svojom snagom vraćaju stavri tamo gde im je mesto, a jedna od tih zemalja je i Nemačka, koja je vrlo zrelo i odgovorno svojim zvaničnom stavom potopila snove svih plemenskih vođa u BiH, te vratila dignitet našim institucijama, a inicijativa koju će tek preuzeti pa i preko novog Visokog predstavnika će tek osnažiti institucija BiH i našu državu u celosti.

Takođe želim se javno zahvaliti gospodinu Bodi Weberu koji je svojim lobiranjem i aktivnostima uradio više za državu BiH i vraćanje svega u institucije nego većina onih kojih se kunu u BiH.

Bodo prijatelju hvala i tebi i veliko hvala državi Nemačkoj za sve što ste uradili za BiH u ovom periodu!