Nema sumnje da je Milorad Dodik, šef Crvene Sekte, u svojoj političkoj karijeri napravio veliki broj kadrovskih grešaka. Iako je tu konkurencija velika, vrijeme će pokazati da je dr Tilu Lilu Vlado Đajić njegova najveća kadrovska greška, piše novinar Slobodan Vasković na svom blogu.

Građani Banjaluke su nekako "izgurali" četvorogodišnji mandat štetočine koja se odaziva na ime Igor Radojičić. Radojičić je prinudno "penzionisan" u izbornoj noći 15.11.2020. godine.

On se od tada isključivo bavi djelatnostima u kojima ne može napraviti nikavu štetu građanima Banjaluke. Radi se voćarstvu i povrtlarstvu.

Dodik je Đajiću dao odriješene ruke u čišćenju nereda koji je Radojičić ostavio iza sebe u Gradskom odboru SNSD-a Banjaluka. Đajić se odmah bacio na posao, te je kroz nekoliko mjeseci potisnuo na stranačke margine sve one koji su bili odani Radojičiću.

Osiguravši leđa unutar stranke, Đajić se okrenuo jačanju svoje imovinske karte. Od njega se nesumnjivo moglo i očekivati da će nastaviti ustaljenu tradiciju pljačke UKC-a, koju su ustanovili njegovi prethodnici. Radi se o izvlačenju ogromnih svota novca kroz javne nabavke koje sprovodi UKC.

Međutim, čak ni najveći skeptici nisu mogli očekivati da će Đajić reketirati teško oboljele pacijente. U maniru najgoreg drumskog razbojinika, Đajić ne propušta priliku da od svakog na koga naiđe izvuče novac, makar se radilo i o pacijentima koji boluju od najtežih bolesti.

Đajić je pohleni razbojnik, ali je dovoljno pametan da novac od pacijenata ne uzima lično, nego preko posrednika. Njegov glavni saradnik u tog monstruoznoj raboti je Milan Ćurlić Ćurla.

Radi se o Đajićevom poltronu kojeg je on doveo iz Čelinca i zaposlio u UKC na poziciju kućnog majstora. Radi se o izmišljenom radnom mjestu, jer je dr Tilu Lilu zaposlio Ćurlu kao stranačkog vojnika, sa zadatkom da isti po hodnicima UKC-a špijunira zaposlene. Pored toga, Đajić je Ćurlu zadužio i za prinudno učlanjivanje radnika UKC-a u Crvenu Sektu.

Ćurla je odmah po dolasku u UKC shvatio da se od plate kućnog majstora ne može luksuzno živjeti. On je prvo na svoju ruku počeo da obilazi ljekare po UKC-u i urgira za zakazivanje pregleda i operacija pacijenata preko reda.

Pacijenti su prinuđeni da traže vezu jer se stavljaju na liste čekanja, iako je njihovo liječenje hitne prirode. On se u takvim prilikama pozivao na poznanstvo sa Đajićem.

Nakon nekog vremena nekoliko ljekara se požalilo Đajiću kako Ćurla uzima od pacijenata novac. Umjesto da pomenutog momentalno otjera iz UKC-a, Đajić je istog samo opomenuo da bude oprezniji i da ubuduće polovinu mita koji dobije donese njemu na ruke.

To očigledno nije bilo dovoljno, pa je Đajić zadužio Ćurlu da obavlja razgovore sa licima koja su spremna da plate radno mjesto u UKC-u.

Moji izvori iz UKC-a su mi potvrdili da radno mjesto u toj zdravstvenoj ustanovi košta 10.000 KM, od kojeg iznosa Ćurla za sebe zadržava 2.000 KM, a ostatak predaje Đajiću na ruke.

Bilmez kakav jeste, Ćurla čak i ne pokušava da stvori privid da živi od plate kućnog majstora.

Umjesto toga, on putuje po luksuznim svjetskim destinacijama, ne mareći za to što prosječan radnik UKC-a nije u mogućnosti da sebi i porodici plati ni najobičnije ljetovanje.

Za razliku od njegovog šegrta Ćurle, dr Tilu Lilu Đajić novac otet od građana troši na području Banjaluke. Đajić je poznat kao čovjek koji voli skupe rođendanske poklone, ali i kao čovjek koji voli da daje skupe rođendanske poklone svojim družbenicama.

Đajić je u posljednje vrijeme počeo organizovati žurke u kojima učestvuju članovi Crvene Sekte, a što sasvim izvjesno iziskuje velike količine novca.

Na tim "bunga-bunga" crvenim žurkama Đajić se po pravilu pojavljuje pod dejstvom "stimulansa" bijele boje. Duboko stimulisani Đajić u tim prilikama ne samo da posrće, nego i nasrće na ženski dio članstva Crvene Sekte.