Aleksandar Vučić je održao još jedan čas jadikovanja nad sobom. Lamenti su postali način ispiranja svježeg dijela crne biografije, i dodatna presija istog, neizbežnog lica na javnost. Model vladanja u državi gdje je mafija na vlasti. Šta je u takvom sistemu AV? Don, ili vođa državne bande maskiran visokom funkcijom? Ali ta maska je suviše traljavo napravljena, bušna i prozirna, pa se vide sva stidna mjesta na kreaturi koji stida nema, piše Ljubodrag Stojadinović za Direktno.rs.

Krik je došao u posed zapisnika sa saslušanja Veljka Belivuka. Ukratko, Nevolja tvrdi da je više gadnih stvari radio po nalogu vladara, da se sa njim sretao i dogovarao. Suzbijani su protesti, zaustavljane pobune. Spriječeni su uzvici sa tribina koji nerviraju Vučića, odlučnog da konačno postane vođa svih navijača, smotani uličar koji utjeruje strah. Ali, pokliči o Vučiću pederu su se vratili.

Moguće je da Belivuk ne govori istinu. On ima pravo da se brani kako želi, pa i da laže. Možda nije vidio poslodavca, a možda i jeste. Istina u Vučićevoj verziji je sumnjiva sama po sebi. Njegova sklonost besramnim lažima, redovno ga dovodi u centar opravdane sumnje. Taj još nije uhvaćen u istini.

Zbog toga je njegovo jučerašnje zaklinjanje o tome da nikada nije video Belivuka niti razgovarao sa njim, samo prilika za nesuvislu javnu tiradu. Govor koji postaje lozinka zarobljene zemlje. Kome pričaš kume? Nisi ga vidio, zašto se onda pravdaš i kome: svojima ili svima? Nemaš ništa sa kasapskom ispostavom u Ritopeku, ništa onda, neka Vulin radi svoj posao čim okonča radove na Srpskom svetu. Šta je uključilo tvoj megafon?

Vučić bi sebe odmah metnuo na poligraf, čarobnu spravu kojom lažov traga za istinom. Nisam majke mi! Ako sam ga ikada sreo, ili razgovarao sa njim, a nisam znao da je to on, odmah silazim sa funkcije i idem u zatvor po svojoj odluci. Za dva dana, dokazat ću ovo što govorim. Dajte mi samo dva dana. Pokazat ću neke stvari od kojih zastaje dah, sakrijte negdje djecu. Vidjećete to što još niste vidjeli, a onda će se znati da ga nikada nisam vidio ni čuo. Ne znam čak bilo koga koji ga zna!

Čekaj, zašto su ti potrebna dva dana za to? Kako se dokazuje da nekoga nisi vidio? Pokaži nam te stvari koje tražiš, ali odakle znaš da one postoje ako ih još nemaš? Ne možeš sam da napuštaš funkciju, nije ti je Anđelko doneo iz Ćipuljića. Ako je istina da su Belivukovi izvođači radova tvoji poslovni ortaci, red je da padneš odmah, da se stropoštaš, odeš na ulicu odakle si i došao, dok te ne uhvate. Da te najuri čak i tvoja skupštinska štala. To bi se dogodilo u bilo kojoj državi na svijetu. Čak i ako postoji samo sumnja. Čak i u ovakvoj banani.

Moguće je da Belivuk govori istinu. Moguće je da prisluškivanje Vučića tek sada postaje dio logičnog raspleta. Šta se krije iza toga, kako je Neša Stefanović i sa kojim adutima trgovao tajnama. Koja je od njih najveća, i sada drži krajnje smlaćenog i nesposobnog ministra odbrane na vojnoj bedeviji. Nešu iz Beograda je strah da njegovi aduti ne izgube na snazi, i umire svakoga dana pred onim koga drži u šaci.

Svedočenje Belivuka je jak udar na vladara, i to nogom u jaja, a spisi su do Krika stigli iz Vučićevog tabora. Još jedno rasklaćivanje trulog direka.

Istina ili ne, vladaru će biti sve teže da se odbrani. Suviše to često radi, suviše često na isti način. Njegov model odbrane optužbama je izanđao, neiskren, neubjedljiv, neurotičan, plačevan. Njegove priče postaju bajke o lovačkim podvizima. Uvijek je neko protiv njega jer ne voli Srbiju. Ma, ne bulazni čovječe! Kakve ti veze imaš sa Srbijom, teško njoj ako ona liči na tebe. Ova država se ubrzano gasi. Pod tobom to je samo prostor za sistemsko mafijaško pustošenje.

Zato nema čuđenja, šta god učinio Vučić. Učinit će sve što je nezamislivo. Inventar njegovih skandala je beskrajan, ali je fantastično neuvjerljiv i tupoglav način opravdavanja ili negiranja tih nepočinstava. Tri su modela ubjeđivanja da se bude pokoran, ili da se ćuti pred zlom: kupovina ljudi, medijsko blato i brutalne prijetnje. Neke od njih su ostvarene, ali su počinioci progovorili.

Nevolja je bio sila vlasti čije su prijetnje bile realno ostvarive. Najradikalnija naprednjačka mjera utjerivanja u red. Belivuk u izjavi kaže da nije zločinac, nego samo da je neko vrijeme bio podanik vođe. I sada ga je vođa izdao iz straha, i započeo polemiku sa pritvorenikom koga ne poznaje.

Sve se trudeći da izgleda kao državnik, Vučić podseća na ofucanog kuma iz Kopolinih filmova, prestrašen zbog kršenja omerte i mafijaških dugova. Zašto Belivuk nije ćutao? Pa zato što je radio prljave poslove, a zatvorili su ga oni koji su mu ih davali. Uvrjedljivo je i nepošteno, bar u kodeksu tog sveta kome izgleda pripada i šef jedne države.

Pitaće ga poslovni ortaci, ako već i nisu: šta to radiš kume, nema dana bez pizdarije? Jer i nad donom uvijek postoji don. A on neće umjeti da odgovori, sve je najgore odgovore već dao. Protraćio je većinu odvratnih laži da bi se spasio, i taj arsenal se troši u opštoj zgađenosti. Ostaje mu sasvim malo prostora, a vremena više nema.