Ugledni bosanskohercegovački novinar i bivši diplomata Zlatko Dizdarević za „Slobodnu Bosnu“ analizirao je aktuelnu političku situaciju u našoj zemlji nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo 23. jula dopune Kaznenog zakona BiH, kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida. U razgovoru bilo je riječi i Čovićevoj kooperativnosti sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, ali i prvim potezima Christiana Schmidta koji su uslijedili njegovim dolaskom u BiH.

Predstavnici RS-a ne prihvataju mandat novog visokog predstavnika, svjedočili smo pritiscima prije njevog dolaska u BiH, nisu se pojavili na prijemu koji je Christian Schmidt upriličio u Sarajevu?  S druge strane, nisu došli ni predsjednik HDZ-a Dragan Čović, kao i ostali istaknuti političari iz najjače stranke s hrvatskim predznakom u BiH, kakvu poruku su poslali novom čelnom čovjeku OHR-a?     

Jasno je da su i  Dodik i poprilično eutanazirana opozicija u RS-u svjesno ušli u radikalno zaoštravanje situacije i stvaranje velikih tenzija povodom Inzkovog zakona o negiranju genocida. U pitanju je stara taktika krajnjeg zatezanja konopca nakon čega se kalkuliše sa popuštanjem  kojim će međunarodna zajednica biti zadovoljna pa se Dodika ocjenjuje "ipak trezvenim". Iza zavjese, novi nivo  dostignutih tenzija za njega ostaje uspjeh, politički i profiterski kapitaliziran.  Čovićeva kooperativnost sa Dodikom u ovoj igri odavno je poznata, pa njegova solidarnost sa njim – na kobajagi malo mudrijem nivou – očekivana je. Uz to on je zaštićen i velikim bratom u Zagrebu, dakle indirektno "tolerancijom" EU.              U pitanju je velika greška u procjeni novih okolnosti na geostrateškom nivou spram regiona, gdje mi nismo odavno igrači koji autonomno odlučuju o sebi.    

Također, trenutno je prisutna blokada institucija BiH od strane političara iz RS-a, ne prisustvuju sjednicama Vijeća ministara, Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine i drugim sastancima, šta možemo očekivati od takve politike? Npr. Dodik se danas „pohvalio“ da BiH nema usvojen budžet a avgust je mjesec.                                                           

"Pohvalio" se Dodik i mnogo dramatičnijim najavama čak i nakon Beograda gdje je Vučić, uz sve poznato o njegovoj poziciji, bio evidentno višestruko lukaviji od njega. To što je sve Dodik izgovorio, najavio, natjerao praktično Narodnu skupštinu da potvrdi, skandalozno i primitivno  izvrijeđao pojedince i narode – u svakoj teoriji države i prava naziva se državnim udarom. Nakon svega  toga, "povratka" u normalu sa njim ne može biti. On to sluti i u evidentnoj je panici sa "elementima" gubljenja razuma a priča polako prelazi na drugi teren, mimo njega: Pitanje je šta će tu nakon svih najava učiniti EU, OHR, Amerikanci i Schmidt, a ne Milorad Dodik i njegovi klimoglavci na vlasti pa, nažalost, i mnogi u tzv. opoziciji.

Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida je donešen neposredno prije njegovog odlaska sa pozicije koju je obnašao. Trebao je taj zakon donijeti i ranije, jer iz godine u godinu provokacije na račun porodice žrtava pristižu, posebno od Dodika, vrijeđa, ne bira riječi? Koliko će se on sprovoditi u praksi?                                                                                                                

Poučeni mnogim iskustvima sa EU i OHR-om iz minulih godina, imamo pravo i u ovom času na sumnje spram najavljene politike "opušteno", ma koliko bilo jasno da je i na strateškom planu sa Zapadnim Balkanom, pa tako i sa BiH, situacija drugačija. Potrošene su mnoge EU taktike održavanja po svaku cijenu stanja "status quo" u BiH, uz argumenat o "uspješnosti" te politike kroz činjenicu da se u BiH "više ne puca". Sa druge strane, mora se povjerovati, makar još jednom obzirom na nove uslove i skandalozni radikalizam Dodika, da će za koju sedmicu ovoj trakavici sa njim, ali i mnogim "partnerima" u  politici tri politička kartela u BiH, doći kraj potezima izvana koji se najavljuju, a još ih ne vidimo. A ako toga ne bude, odgovor na situaciju je na građanima BiH, ma koliko bili politički eutanazirani. Treće mogućnosti nemaju. Iskreno, i ne zaslužuju je.   

Kako nekadašnjeg diplomatu Vas pitamo kakvu sliku mi šaljemo svijetu, Briselu i Americi? Koliko smo daleko od EU realno u momentu kad ne prestaju tenzije i prepucavanja između dva entiteta ?                                 

Kad spominjete diplomaciju koja je poluga spoljne politike, stara je i notorna istina da je ona, spoljna politika, u svakoj iole normalnijoj državi apsolutni odraz unutrašnje politike. Pošto mi nismo normalna država jer ciljano i organizovano nemamo zajedničke unutrašnje politike, logično je da nam je i diplomacija takva u mnogim aspektima. Od kadrovske politike do već "normalnih" nepoštivanja notornih naloga MVP-a diplomatama u svijetu. Poput, recimo, onog usputnog a neupitnog o tome da treba spustiti zastavu na pola koplja u danima kod kuće i u svijetu utvrđenima za takav potez. Dakle, kakvu sliku šaljemo u svijet ? Jadnu! Onakvu kakvu danas već organizovano i ciljano stvaramo – institucionalno. Onakvu kakva potpuno odgovara našoj realnosti.

I na kraju, šta nam možete reći o novom visokom predstavniku u BiH? Rekao je dolaskom u Sarajevo da je „njegov cilj povratak BiH na agendu međunarodne zajednice i EU.“ Kakvu politiku možemo očekivati? O

Očigledno je da Christian Schmidt ima novi, drugačiji mandat i domaći zadatak od Inzka. Treba ipak sačekati barem nekoliko sedmica da pokaže jasno puni kapacitet tog mandata. Ipak, čak i u okviru te strategije, mislim da je već morao iskazati mnogo jasniji odnos prema aktuelnim skandalima  Dodika u minulih desetak dana, da ne idemo dalje. Javnosti ovako daje pravo na početne znake sumnje u cijelu tu novu operaciju OHR-a i velikih nalogodavaca iza zavjese. A pomalo je čudno kako ne vide već uočljiv pad respekta za EU kod običnih građana koji ne mogu razmišljati u koordinatama visoke politike, ali dobro osjećaju i svoj stomak i svoj status. No, sačekajmo i još tih nekoliko sedmica.  

Razgovarala: Sanela GOJAK