“Akademska zajednica šuti, ona je letargična, anemična, apatična… Čast izuzecima. Ja to stalno osuđujem jer intelektualac naprosto ima obavezu da se angažuje u zajednici u kojoj živi. Ne smije da šuti jer šutnja je saučesništvo, imaju obavezu i prema Bogu i prema zajednici da se anagažiraju. Velika odgovornost za stanje u kojem mi jesmo jeste i na akademskoj zajednici koja mora prihvatiti rizik, ako treba, i javnog sankcionisanja”, kazao je akademik Esad Duraković gostujući na N1 televiziji.

“Ja kažem da moram živjeti u skladu sa svojim bićem. Moram pogledati svjetla obraza samoga sebe, figurativno rečeno, u ogledalu. Ovo je posebno tešak moment. Od vremena agresije na BiH, ‘90-ih godina, traje ovo teško vrijeme. Agresija na BiH nije ni dan danas završena, ona se vodi samo drugim sredstvima. Mi smo u permanentnoj krizi koja oscilira koja, čini mi se, u zadnje vrijeme eskalira. Živimo u jednom permanentnom kriznom dobu koje traje već četvrt vijeka. Mlade generacije već pola svog života žive u kriznom vremenu”, naveo je Duraković.