Ministar zdravstva Kantona Sarajevo Haris Vranić odgovorio je zastupniku SDA u skupštini KS Harisu Zahiragiću na prozivke u kojima on tvrdi da je uvođenje restrikcija za nevakcinisane kršenje ljudskih prava.

Vranić je reagirao podužom objavom na svom privatnom Facebook profilu rekavši da ne zna je li tužnije ili jadnije kada o moralu i ljudskim pravima govori "perjanica" SDA stranke.

"A razlog je jednostavan, radi se o stranci koja je u vlasti na svim nivoima od 1990 godine, i koja je svo to vrijeme vladavine radila po onoj čuvenoj – 'sve po zakonu'. E tako, a držim se Sarajeva, u kojem sam rođen i odrastao, pa se sjećam i prijašnjih vremena koja ne počinju rođenjem SDA, a niti imam amneziju ili pamćenje zlatne ribice. Oni koji su iz Sarajeva sjetit će se da je Sarajevo bilo jedan od najvećih industrijskih centara SFRJ", kaže Vranić.

Dodao je da odgovorno tvrdi da SDA najmanje voli Bosnu i Hercegovinu, jer da nije tako, kaže on, ne bi je uništavali, potkradali, i ponižavali njene građane.

Dakle, nisam se ni dotakao njihovog morala, teflon obraza, ali šta uopće reći kad je 'komesar za moral' SDA, na sasvim moralan, častan i pošten način ušao u Skupštinu KS tako što su četiri kandidata sa više osvojenih glasova od njega, 'moralno' njemu prepustili mjesto zastupnika. A on 'moralno', onako SDA-ovski, faraonski zasjeo", nastavlja Vranić.

Zahiragićevu brigu za ljudska prava građana Kantona Sarajevo nazvao je tragikomičnom.

"O zaštiti ljudskih prava će najbolje reći sve one presude koje su SDA kadrovi implementirali, držeći se čvrsto u foteljaškom zagrljaju sa onima koji ne samo što negiraju našu državu, nego negiraju, vrijeđaju i ponižavaju Bošnjake kao narod, i Islam kao vjeru. Aferim. O ljudskim pravima nek pitaju i rudare, radnike u fabrikama, kasirke i radnice u milijarderovim tržnim supercentrima, sve invalide, bolesnu djecu koji je uskraćeno pravo na liječenje, o političkim motiviranim i montiranim procesima uspješnih političara i privrednika, o plaćenim novinarima koji uništavaju ne samo pojedince, nego i čitave obitelji, o razbijenim glavama neistomišljenika, o stotinama hiljada naših građana koji su suzama u očima otjerani iz svoje domovine", kategoričan je Vranić.

Zaključio je da bi još mnogo toga o ovome mogao napisati, čitave tomove, ali sa gorkim okusom.

"Tužan ovo pišem. Ali, nema predaje niti povlačenja, ili režim, ili sloboda", zaključuje Vranić.