Mađarski predsjednik Viktor Orban jučer je u Bledu dao snažnu podršku Aleksandru Vučiću. “Srbija je ključna. Bez Srbije kao članice EU ne može se razgovarati o sigurnosti ili cjelokupnom europskom identitetu. Više treba srbijansko članstvo EU nego što to treba Srbiji”, rečenice su koje su odzvanjale medijskim prostorom u regiji.

“Provučićevi mediji” u Srbiji likuju zbog glasne podrške “prijatelja”, neki politički komentari iz Hrvatske pak pronalaze razloge za likovanje u tome što je Orban “razočarao hrvatsku desnicu” koja ga nerijetko uzdiže za primjer političara-uzora.

No, politički analitičar Davor Gjenero upozorava da ne treba previše brzati sa zaključcima o prijateljstvu. Iza tog prijateljstva krije se nešto dublje…

“U vanjskoj politici nema prijatelja, postoje samo interesi. Mađarska ima velik interes u Srbiji, a shodno tomu Orban želi zaštiti svoje ekonomske i političke investicije, prije svega, u Vojvodini. OTP je vlasnica Vojvođanske banke, preuzeli su i Societe Generale Srbija, općenito govoreći oni su jedan od najvećih investitora u Vojvodini. Također, strašno puno rade na jačanju društvene, socijalne, ekonomske i političke pozicije Mađara. Uspjeli su Mađare u Vojvodini ugraditi u vlast i time im osigurati sigurnost, informacije, itd., s druge strane su mađarsku zajednicu s kreditnim linijama uspjeli pretvoriti u društveno-poduzetničku elitu.

U takvim uvjetima Orban ima velikog interesa da onome što je već sagradio poveća vrijednost unošenjem istoga u Europsku uniju. Naravno, on ima interes i da nekoga tko je spreman na ‘vazalski status’ u odnosu na njega ugradi u Europsko vijeće i na taj način ojača svoj bok od permanentnih napada”, ukazuje Gjenero na okolnosti koje utječu na “prijateljstvo”.

“Orban vrlo vješto prilagođava svoje politike – prije svega mislim na politiku prema mađarskoj zajednici u Slovačkoj, Rumunjskoj i Vojvodini – u okolnostima koje mu nudi EU. Zbog toga je ona priča o izlasku Mađarske iz EU potpuno pogrešna, postrianonsku krizu Mađarskoj rješava Europska unija, i to ona Europska unija “s više Europe”. Orban de facto ne govori o ‘mađarskom svijetu’ i ‘mađarskom prostoru’, ali stvara uvjete u kojima Mađarska snažno utječe na dijelove Slovačke i Rumunjske gdje su Mađari prisutni, a ista je ideja u Vojvodini.

Mađari su mijenjali svoju politiku prema Mađarima izvan domovine. Oni su od devedesete mađarskim zajednica u susjednim državljana davali sva prava osim prava državljanstva. Omogućili su im, primjerice, besplatno školovanje, no poticali su ih da ne ostanu živjeti u Budimpešti i drugim dijelovima Mađarske, nego da se vrate u svoje zavičaje. A kad je pristupila Europskoj uniji i postala dijelom Schengena (prema Slovačkoj su granice već nestale), onda je svim tim ljudima koji su stacionirani kao svojevrsna elita u tim državama dodijelila mađarsko državljanstvo i učinila ih čvrsto usidrenim dijelom političkog naroda. Takvu politiku objedinjavanja političkog naroda možete voditi samo unutar EU, nikako izvan nje”, pojašnjava naš analitičar.

“Orban ima neke probleme i odstupanja, ali bazično je Orban europski političar koji nije tipičan populist nego čovjek koji političke odluke donosi na osnovu vrlo ozbiljne političke ekspertize”, zaključuje.