Događaji na Cetinju pokazali su odnos snaga između sukobljenih strana. Nema pobjednika u ovom sukobu, već je jasno kako je velikosrpska politika Aleksandra Vučića iskazala jasnu dominaciju nad vladom Crne Gore,poručila je u intervjuu za Narod.hr prof. dr. sc. Andrea Feldman, profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Narod.hr: Javnost je još pod utiskom dramatičnih nedjeljnih događaja postaknutih ustoličenjem mitropolita Srpske pravoslavne crkve na Cetinju, kulturnoj i istorijskoj prijestolnici Crne Gore te najjačem uporištu crnogorskog suverenizma. Ti su događaji pokazali polarizaciju Crne Gore: s jedne strane velik broj Crnogoraca koji protestuje protiv velikosrpskih težnji i, s druge strane, predstavnici Srpske pravoslavne crkve koji, potpomognuti crnogorskim prosrpskim vlastima, usprkos protestima, helikopterom dolaze na Cetinje kako bi se sprovelo ustoličenje novog mitropolita. Ko je u svim tim događajima zapravo na dobitku – protestanti koji su uspjeli pokazati svoje nezadovoljstvo, pa čak i onemogućiti učesnicima obreda cestovni pristup manastiru, ili Srpska pravoslavna crkva i prosrpska vlast koji su demonstrirali svoju trenutnu nadmoć?

Dr. sc. Andrea Feldman: Događaji na Cetinju pokazali su odnos snaga između sukobljenih strana. Nema pobjednika u ovom sukobu, već je jasno kako je velikosrpska politika Aleksandra Vučića iskazala jasnu dominaciju nad vladom Crne Gore, potpomognutu ne samo Srpskom pravoslavnom crkvom nego i vojnim i sigurnosnim aparatom. Protestanti na Cetinju su, s druge strane, pokazali spremnost da se suprotstave toj politici, koja je u prvom redu usmjerena protiv nezavisnosti i suverenosti Crne Gore i negiranju crnogorskog identiteta. Indikativno je kako neće biti ustoličenja Porfirija za patrijarha u Pećkoj patrijašijji jer su na Kosovu na snazi stroge epidemiološke mjere, ali i zbog snažnog otpora kosovskih vlasti. No, Srpska pravoslavna crkva nije htjela odustati ni pedalj od ustoličenja Joanikija na Cetinju. Srpski nacionalisti odlučni su pokoriti Crnu Goru jer je ona ključna za ostvarivanje velikosrpskog ideala. Bez Crne Gore nema „srpskog sveta“.

Narod.hr: Iako je u Crnoj Gori od prošle godine na vlasti prosrpska koalicija na čelu sa Zdravkom Krivokapićem, predsjednik države je još uvijek iz njoj opozicione stranke – Milo Đukanović iz DPS-a. Aktualna vlada stoga pojedine svoje težnje nije mogla provesti jednostavno. Primjer je izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom statusu vjerskih zajednica. Riječ je o Zakonu koji je, kada ga je prošla vlada donijela, izazvao burne reakcije SPC-a, a sada ga je prosrpska vlada pokušala izmijeniti, no predsjednik Đukanović ga je vratio na ponovno odlučivanje. Kako procjenjujete da će se stvari dalje razvijati?

Dr. sc. Andrea Feldman: Izvrstan poznavatelj prilika u Crnoj Gori, istoričar Ylber Hysa, bivši veleposlanik Kosova u Podgorici, nedavno je izjavio kako taj problem ima vrlo duboke korijene. Amfilohije Radović, poznat po dugotrajnoj upletenosti u vjerske i političke događaje tokom krvavih ratova u zemljama bivše Jugoslavije, ustoličen je 1991. na sličan način, u prisutnosti Jugoslavenske armije i uz podršku Arkana, a uz protivljenje građana Cetinja. Tako da se čini kako se na ovim prostorima malo što mijenja i kako mudar čovjek uvijek treba biti na oprezu. Sam izbor Joanikija za Amfilohijevog nasljednika nije prošao jednostavno jer je on morao pristati na mnoge zahtjeve beogradske patrijaršije, što je uključivalo i predaju privilegija i autonomnih prerogativa koje je uživala mitropolija crnogorsko-primorska. Tako je ustoličenje Joanikija ustvari posljednji čin totalnog preuzimanja ove mitropolije od strane Srpske pravoslavne crkve. Predsjednik Đukanović je pokušao ne potpisujući prvi put usporiti njegovo donošenje, ali ga je nakon njegovog ponovljenog izglasavanja, morao potpisati i time je taj Zakon sada na snazi. Činjenica je kako se predsjednik Milo Đukanović suprotstavlja Krivokapićevoj politici predaje srpskim interesima i njegovu podršku Cetinjanima u ovim protestima možemo razumjeti kao uzajamnu podršku onih kojima je na srcu proevropska i demokratska budućnost Crne Gore, kao nezavisne države. I još nešto, iako traumatični, cetinjski događaji predstavljaju vododijelnicu u crnogorskoj svijesti koja će svakim danom biti sve jača jer je pitanje statusa Srpske pravoslavne crkve sada otvoreno za svakoga građanina.

U neposrednoj budućnosti velik izazov za Crnu Goru predstavljaju ne samo zakon koji spominjete nego i temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kao i popis stanovništva koji će sigurno biti predmetom manipulacija, ali i procedura opoziva Đukanovića, koji je vladajuća većina već započela.

Narod.hr: U intervjuu kojeg ste za naš portal dali nakon prošlogodišnjih izbora rekli ste kako u pozadini destabilizacije Crne Gore stoje ruski interesi, a da je reakcija zapadnih snaga na te pokušaje izostala. Kako vanjski faktori, Rusija i Zapad, doživljavaju ovo što se trenutno događa i ima li njihovih reakcija na sve to?

Dr. sc. Andrea Feldman: Situacija u Crnoj Gori je opasna jer ne samo što je pokazala podijeljenost i nestabilnost zemlje već potencijalno predstavlja opasnost za cijelo susjedstvo. Potrebno je da joj međunarodna zajednica posveti mnogo ozbiljniju pažnju nego što je to do sada činila. Kao zemlji članici NATO saveza, teritorijalni integritet Crne Gore morao bi biti zaštićen, no u situaciji smo u kojoj su SAD i NATO usresrijeđeni na povlačenje iz Afganistana i nisu pokazali volju za direktnim uticajem na situaciju. Uvijek kada SAD krene putem izolacionizma, to ima vrlo ozbiljne posljedice, a posebno u dijelovima svijeta koji su, poput jugoistoka Europe, teritoriji na kojima se vjekovima sukobljavaju velike sile. Vrlo mlaka reakcija evropskih i američkih veleposlanstava objavljena u trenutku sukoba na Cetinju, u kojoj se zazivaju načela slobode izražavanja, mirnog okupljanja i slobode vjeroispovijesti, djelovala je u najmanju ruku neuvjerljivo.

Rusija, kao uvijek, koristi prazninu koja nastaje kada se Zapad povlači te je nesumnjivo uključena na brojnim osnovama u ovaj sukob, s trajnom ambicijom da svoj uticaj proširi do juga Evrope. Ako je suditi po besramnom nastupu veleposlanika Rusije u Zagrebu, Andreja Nesterenka u nedavnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, njegov mandat u Podgorici bez sumnje nije pridonio smirivanju sukoba. Rusija je istrajna na izazivanju nestabilnosti jer jedino u takvim, nepostojanim okolnostima ona ima neke šanse predstaviti se kao svjetska sila. Bilo bi nerazumno očekivati da će se takav agresivan i destruktivan stav promijeniti u budućnosti.

Narod.hr: Kako će se svi ovi događaji odraziti na hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori?

Dr. sc. Andrea Feldman: Promjena vlasti u Crnoj Gori već se negativno odražava na malobrojne Hrvate u Boki Kotorskoj, koji su propustom vlastitih, ali i hrvatskih političara koji nisu bili dovoljno skoncentrisani na predizbornu situaciju po prvi put ostali bez svojih predstavnika u Skupštini Crne Gore. Svakodnevne provokacije, poput one s imenovanjem bazena u Kotoru po jednom od čuvara zloglasnog logora u Morinju, samo su jedan od primjera promjene odnosa u samoj Crnoj Gori, koja će imati posljedice i na promjenu odnosa između susjednih država. To već znaju prodavačice iz Konavala koje zabrinuto raspravljaju o politici dok prodaju povrće na dubrovačkoj Placi. Bilo bi uputno da se tim pitanjima pozabave i donosioci odluka na višim nivoima.