-Oni koji su zainteresirani za destabilizaciju i Crne Gore i regije općenito, za njih je ovo savršen trenutak. Europa i svijet su preokupirani tragedijom i traumom Afganistana, odnosima Europa – Rusija, odnosima SAD – Kina, preispitivanjem odnosa između Europe i Amerike, njemačkim izborima… Ima toliko stvari na dnevnom redu, a svima je, da tako blago kažem, malo dosta Balkana i dok god se njima čini da je to neka bura u čaši vode, dotle se ne misle time baviti. To je moj dojam. Ako ti sve ove velike teme vise nad glavom, one će ti sigurno prije biti na dnevnom redu nego Crna Gora.

-S jedne strane, iz velike daljine može se činiti kao bura u čaši vode, ali mi znamo da su se iz vrlo slične retorike i poteza prije 30 godina, koje su se takvima činile, izlegle velike tragedije. Također smatramo da ako Europa ima neki prvi zadatak, to je onda konsolidacija vlastitog teritorija. A ovo što se zove Zapadni Balkan jest europski teritorij. Ako je netko tu glavni i odgovorni, onda je to Europska unija. Ako želiš imati politički status i utjecaj na globalnoj razini, moraš biti u stanju pospremiti svoje dvorište.

Nažalost, EU već dosta dugo nema jedinstvenu politiku. Ugrubo, postoje dvije struje. Jedna je ono što zovemo europskim vrijednostima, koji zagovaraju sve što ide u tu kategoriju – demokracija, ljudska prava, neovisno pravosuđe, slobodni mediji – a druga je populistička desnica koja to ne zagovara i ne prakticira, reprezentirano u prvom redu od Mađarske i Poljske. To dosta blokira mogućnost reagiranja, što je jako opasno za sve nas.

Iako pišete da situacija podsjeća na događaje koji su prije 25 do 30 godina doveli do ratova na ovim prostorima, mislite li da se devedesete doista mogu ponoviti? Stvari su ipak malo drugačije – Crna Gora je, kako ste i sami spomenuli, članica NATO-a, zar to ništa ne vrijedi?

-Ima jedna izreka, koja kaže „povijest se ne ponavlja, ali se rimuje“. Drugim riječima, neće se dogoditi isto, ali treba prepoznati kad se događa slično. Kriza je već izazvana. U što ta kriza može voditi, to je pitanje. Možda ne, i nadam se da ne, u direktni rat. Ali jedan od razloga za apel je upravo to da podvučemo koliko je važno reagirati i angažirati se dok je vrijeme. Ova situacija bez daljnjega može biti test za uopće ideju prekrajanja granica ili ohrabrenje onima koji imaju ideju prekrajanja granica.

Uz to, mislim da i Rusi, u mjeri u kojoj su zainteresirani, Zapadni Balkan vide kao prostor političkog nadmetanja s Europskom unijom. Taj promijenjeni odnos između EU i Ruske Federacije traje od 2014. i još nije nađen pravi oblik komunikacije. Jedan od prostora na kojem se to političko nadmetanje događa je upravo jugoistočna Europa. A tu ne govorimo o nekim stabilnim, starim demokracijama. Uostalom, vidjeli smo što se sve može dogoditi i u starim demokracijama, kao na primjer u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su ogromna, ozbiljna zemlja s institucijama starim 250 godina. Ovdje se nitko s time ne može usporediti. Institucije i same države su ovdje neusporedivo slabije i ranjivije.

Ministar Aleksandar Vulin izazvao je dosta reakcija u regiji sa sintagmom o „srpskom svijetu“. Grlić Radman mu odgovara da „bismo htjeli znati što to znači“. Predsjednik Srbije tvrdi da u toj sintagmi nema ništa prijeteće niti što bi ikoga ugrožavalo i da Srbiju zanimaju samo ekonomski razvoj i napredak. Kako ste Vi to shvatili?

-Kao i obično, ministar Vulin se koristi kao ‘probni balon’ – njega se pusti da govori svašta, a to ostavlja prostor predsjedniku Srbije Vučiću da, ovisno o situaciji i reakciji, to ili ublaži ili prihvati ili marginalizira. To je poznata taktika u politici, da se vidi što može proći, da se da neka naznaka potencijalnim saveznicima ili da se prepoznaju i otkriju potencijalni saveznici za neku politiku. Neke stvari su možda proba, ali ipak treba razumijeti što se govori, kazala je Vesna Pusić za „Telegram“.