Verzije premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića tradicionalno su konfuzne i upitne vjerodostojnosti, ne podudaraju se uvijek sa onim što iznosi potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, a dovoljno se sjetiti "molotovljevog koktela" pa da prema svemu dosad saopštenom javnost mora imati dozu rezerve.

Ono što se zasad čini izvjesnim, a premijer je nagovijestio da bi danas-sutra to mogao (morao, pošto je to javno obećao na pres konferenciji) da objelodani, jeste protivljenje ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina ustoličenju u Cetinjskom manastiru.

Praktično nema medija i iole obaviještenog izvora koji nije saglasan da su Sekulović i Brđanin, suočeni sa dramatičnim procjenama o mogućnosti sukoba na Cetinju i njihovom prelijevanju na druga mjesta u Crnoj Gori, bili izričito protiv pokušaja transporta sveštenika Crkve Srbije i brojnih gostiju u Prijestonicu.

Kako je intronizacija Joanikija II obavljena poznato je, a sa dosta sigurnosti može se zaključiti da su svoj trenutak iskoristili pojedini Brđaninovi niže rangirani saradnici, navodno bliski DF-u, koji su prihvatili rizik transporta štićenih ličnosti do Cetinjskog manastira, uprkos okolnostima koje nalažu da se na takav potez i ne pomišlja!

Dobro obaviješteni izvori Antene M, međutim, tvrde da je u toj burnoj noći, pored crnogorskih policijskih i bezbjednosnih struktura, te podrazumijevajuće logistike BIA, koja nije uspjela da ostane tajna do kraja, više nego značajnu rolu imao i jedan visoko rangirani pripadnik GRU (ime poznato redakciji), zaposlen u Ambasadi Rusije u Crnoj Gori!?

Navodno, posrijedi je obavještajac (Glavna obaveštajna uprava- Центральное Разведывательное Управление) koji je imao bliske odnose sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem, a u još čvršćim je vezama sa njegovim nasljednikom Joanikijem II?

U dramatičnoj operaciji ustoličenja, koja je svojom političkom težinom uveliko nadilazila važnost tog formalnog crkvenog čina, agent GRU je, prema saznanjima Antene M, odigrao jednu od ključnih uloga?

Ako je takav scenario do prije godinu izgledao nemoguć u Crnoj Gori, članici NATO, od dolaska Dejana Vukšića na čelo ANB to ni izbliza nije tako, piše Antena M.