Slanje službenih opomena prvi je od tri koraka koje Komisija može poduzeti protiv država članica. Obrazloženo mišljenje je drugi korak, koji slijedi nakon upućivanja službene opomene, dok je treći korak pokretanje tužbe pred Sudom EU-a.

Upravljanje otpadom

Prva službena opomena odnosi se na upravljanje otpadom. Komisija je pozvala Hrvatsku da postupi u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu i prethodnom presudom Suda Europske unije.

Direktivom je propisano da države članice moraju poduzeti mjere kako bi osigurale da se otpad prikuplja i obrađuje na način kojim se štite zdravlje ljudi i okolina. U europskom zelenom planu postavljen je cilj nulte stope onečišćenja, što doprinosi javnom zdravlju, okolini i klimatskoj neutralnosti.

Sud Europske unije presudio je 2. maja  2019. da je Hrvatska više od 140.000 tona proizvodnog ostatka od obrade silikomanganske troske pogrešno kvalificirala kao „nusproizvod”, a ne kao otpad na lokaciji Biljane Donje.

Hrvatska nije osigurala da se tim otpadom upravlja na način koji ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu.

Komisija je odlučila uputiti službenu opomenu Hrvatskoj zbog nepoštivanja presude Suda Europske unije.

Riječ je o postupku zbog povrede na osnovu članka 260. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju EU-a, što znači da Komisija može predmet vratiti Sudu Europske unije i tražiti financijske sankcije nakon što Hrvatskoj pruži priliku za očitovanje i poduzimanje potrebnih mjera.

Borba protiv terorizma

Hrvatska je dobila službenu opomenu, zajedno s Austrijom, Finskom i Luksemburgom, zbog nepravilnog prenošenja određenih elemenata pravila EU-a o borbi protiv terorizma.

Pravila uključuju odredbe o inkriminiranju i sankcioniranju kaznenih djela povezanih s terorizmom, kao što je putovanje u inostranstvo radi počinjenja kaznenog djela terorizma, vraćanje u EU ili putovanje unutar EU-a radi takvih aktivnosti, obučavanje u svrhu terorizma i financiranje terorističkih aktivnosti.

Pravilima se predviđaju i posebne odredbe za žrtve terorizma kako bi im se osigurao pristup pouzdanim informacijama te profesionalnim i specijaliziranim službama za podršku neposredno nakon napada i sve dok je potrebno.

Države članice morale su ih prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do 8. septembra 2018. Austrija, Finska, Hrvatska i Luksemburg imaju dva mjeseca da odgovore na argumente koje je iznijela Komisija, u protivnom mogu dobiti obrazloženo mišljenje.

Nalog za hapšenje

Hrvatska je zajedno s Finskom službeno opomenuta i zbog nedostataka u vezi Europskog naloga za hapšenje.

Postupak je pokrenut protiv te dvije zemlje jer nisu prenijele u svoja zakonodavstva Okvirnu odluku o Europskom nalogu za hapšenje i postupcima predaje između država članica.

Europskim nalogom za hapšenje predviđeni su pojednostavnjeni prekogranični sudski postupci predaje.

Ako sudija iz bilo koje države članice izda nalog za hapšenje i zadržavanje osumnjičenika koji je počinio teško kazneno djelo, taj je nalog valjan u cijelom EU-u.

Nalog je uveden 1. januara 2004. te je zamijenio dotadašnje dugotrajne postupke izručenja između država članica EU-a.

Kako bi se osiguralo njegovo pravilno funkcioniranje, važno je da sve države članice u potpunosti i pravilno prenesu sve odredbe Okvirne odluke u svoje nacionalno zakonodavstvo.

Komisija smatra da se nacionalnim mjerama za prenošenje o kojima su obavijestile Hrvatska i Finska Okvirna odluka ne prenosi na odgovarajući način. Konkretno, Komisija je utvrdila nedostatke u pogledu prenošenja mogućih razloga za neizvršenje i obvezujućih rokova za donošenje odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga.

Te dvije države članice imaju rok od dva mjeseca da poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo pravilno prenošenje Okvirne odluke, a u protivnom im Komisija može odlučiti uputiti obrazložena mišljenja.

Iz istih razloga ranije je otvoren postupak protiv još 15 država članica.

Sistem osiguranja depozita

Hrvatska, Malta i Mađarska službeno su opomenute zbog nepravilnog prenošenja Direktive o sustavima osiguranja depozita.

U skladu s pravilima EU-a, sistemi osiguranja depozita štite štednju deponenata garantovanjem depozita u iznosu do 100.000 eura i pomažu u sprečavanju masovnog povlačenja depozita u slučaju propasti banke, što može dovesti do financijske nestabilnosti.

Rok za prenošenje tih pravila u nacionalno zakonodavstvo bio je 3. jula 2015.

Navedene države članice izvijestile su o potpunom prenošenju Direktive. Međutim, nakon detaljne procjene saopćenih mjera Komisija je zaključila da nekoliko odredbi Direktive nije pravilno preneseno u nacionalno zakonodavstvo.

Nepravilno su prenesene odredbe Direktive o sustavima osiguranja depozita koje se odnose na obveze plaćanja i alternativne aranžmane financiranja (Malta), zaštitu deponenata koji imaju apsolutno pravo i prijenos doprinosa između sustava osiguranja depozita (Hrvatska) te prijeboj dospjelih obveza (Mađarska).

Ako u roku od dva mjeseca ne primi zadovoljavajući odgovor od navedenih država članica, Komisija im može uputiti obrazložena mišljenja.

Hrvatska je dobila još dva obrazložena mišljenja zbog kašnjenja u prenošenju Direktive o audiovizualnim uslugama i Zakonika elektroničkih komunikacija.