Između hiljada i hiljada nominacija koje svake godine pretenduju na najviše priznanje koje Ujedinjeno Kraljevstvo dodjeljuje zaslužnim strancima, prošle godine je za osobu kojoj pripada orden počasne pripadnice najizvrsnijeg reda Britanskog Carstva (MBE) izabrana Stočanka Ediba-Bakira Trbonja-Kapić.

Orden počasne pripadnice najizvrsnijeg reda Britanskog Carstva kraljica Elizabeta II dodjeljuje nebritanskim državljanima za njihov rad od značaja za Ujedinjeno Kraljevstvo, za unapređenje života drugih, volontiranje i humanitarna zalaganja.

Kraljica lično odobrava dodjelu priznanja na preporuku premijera, koji djeluje po savjetu Odbora za dodjelu priznanja, čiji su članovi viši službenici i nezavisni eksperti.

Ediba-Bakira Trbonja-Kapić, koja je u Britanskoj ambasadi šefica kabineta ambasadora već dvanaest godina, priznanje je zaslužila za rad na unapređenju odnosa Ujedinjenog Kraljevstva i Bosne i Hercegovine, a orden joj je u ime kraljice uručio britanski ambasador u BiH Matthew Field na ceremoniji u Sarajevu.

Ona je tek druga osoba iz Bosne i Hercegovine koja je dobila ovaj orden.

Trbonja- Kapić priznanje je zavrijedila svojim nesebičnim zalaganjem u naporima Britanske ambasade na unapređenju života građana, humanitarnim projektima i projektima od važnosti za lokalne zajednice, po kojima se ova ambasada ističe među mnogim drugima u našoj zemlji.

"Djelovanje ambasade je, dakako, prvenstveno okrenuto promjenama u „visokoj“ politici, ali ko hoće doprinijeti i na lokalnijem nivou – nađe način", ističe Ediba.

„Budžet ambasade namijenjen je projektima na izgradnji kapaciteta ove zemlje, tako da se ne može koristiti za neke sjajne inicijative humanitarnog karaktera. Zato smo se aktivirali na razne načine da pomognemo, a tu bih prvenstveno istaknula dugogodišnji rad u sklopu Diplomatskog zimskog bazara. Jednodnevni događaj tokom kojeg se svake godine prikupi značajan iznos – prošle godine preko 200.000 KM – koji se onda dijeli organizacijama za pomoć djeci i mladima. Veliki broj tih organizacija sam posjetila, nevjerovatno je šta sve rade i koliku razliku naprave u životima djece i njihovih roditelja s relativno malim iznosima. Ima dana kada se radi za Bazar od šest ujutro pa do kasno naveče, vikendima – ali vrijedi, svaki trenutak.“

Ediba o svojim dobročinstvima koja čini u privatno vrijeme ne voli puno govoriti, ali humanitarne i ljudskopravaške napore ambasade, čiji je tim u septembru istrčao štafetnu utrku na Sarajevskom polumaratonu prikupivši time donaciju za Udruženje „Život sa Down sindromom“, a kolektivnim prisustvom podržao i Prvu bh. povorku ponosa, rado spomene.

„U septembru smo, recimo, održali i koncert ambasadinog benda, u kojem su svi članovi uposlenici ambasade, uključujući i vojnog atašea i samog ambasadora, u Mostaru, u centru Los Rosales, kao promociju njihovog novootvorenog restorana u kome su uposlenici ljudi s poteškoćama. Prikupili smo značajan iznos koji smo donirali centru, a još važnije, privukli smo pažnju javnosti putem medija kako bi što više ljudi čulo za taj restoran i tu dolazili na ručak ili kafu, radije nego bilo gdje drugo.“

Edibu su za orden zajedničkom nominacijom predložili svi britanski ambasadori u BiH koji su imali priliku raditi s njom.

Orden joj, kaže, znači puno.

„Držim ga u kutiji od dodjele, nikako da u potpunosti prihvatim spoznaju da su orden i titula moji, nadrealan osjećaj. Često se preispitujem, u svemu što radim. Često mi kažu, što si budala, goriš za ovo ili ono, kao da će to nešto promijeniti. Ne pravim tektonske promjene, to je sigurno, ali, eto, trudim se da doprinesem nekom boljitku, koliko je to moguće. Možda naivno, ali po principu, ako svi po malo, to bude ogromno. Znači mi i na ljudskom nivou, pet ambasadora s kojima sam radila su zajedno napisali nominaciju. Pet sjajnih ljudi koji su danas na visokim pozicijama diljem svijeta, nakon niza godina i dalje cijene i pamte sve što smo radili zajedno. Nije lako dobiti ovo priznanje. Hiljade i hiljade nominacija se podnese svake godine i svaka se detaljno razmatra", dodaje Ediba.

Krugovi nisu tu da se zatvaraju, već da se šire

Četvrt vijeka prije nego što joj je Matthew Field uručio visoko priznanje, Trbonja-Kapić je bila izbjeglica u Londonu. Pred prisutnim zvanicama na ceremoniji dodjele ordena u Sarajevu prisjetila se i tog perioda svog života, navodeći da je njen životni put, između mnogih drugih okolnosti i odnosa, definisala i činjenica da je kao šesnaestogodišnjakinja protjerana iz svog doma, te da je kao sedamnaestogodišnjakinja stajala na aerodromu Heathrow u Londonu i ulazila u Ujedinjeno Kraljevstvo s plastičnom torbom u koju je stalo sve što joj je od djetinjstva bilo ostalo, te sa 200 njemačkih maraka koliko je njena majka dobila za posljednji komad nakita koji je imala da proda.

„Definiše me to što sam živjela potpuno sama, kao maloljetni tražilac azila u Londonu, dok je tata bio u logoru, mama u izbjegličkom kampu, braća u opkoljenom Sarajevu. Definiše me to što se nađoše ljudi, Britanci – prihvatiše me, usmjeriše. Nahraniše me, odškolovaše me. Usadiše u mene vrijednosti – suosjećanje, razumijevanje drugog i drugačijeg, empatiju. Stekoh tako u Londonu i zamjensku majku i prijatelje za život. Definiše me to što sam ’96. otišla u imigraciono i ponosno rekla – završio je rat, dajte mi pasoš, ja idem kući. Definiše me to što Sarajevo zovem ‘kući’ evo dvadeset i kusur godina. Što u njemu stekoh prijatelje za život“, istakla je u svom govoru.

Za tadašnju odluku da se netom nakon završetka rata svojevoljno vrati u BiH, kaže da je zaslužna kombinacija faktora.

„Kao tražilac azila nisam mogla napustiti Ujedinjeno Kraljevstvo, a prošlo je skoro tri godine da nisam vidjela porodicu. Pored toga, postojao je taj zanos i vjera da je rat jedina prepreka početku izgradnje zemlje i ponovnog ‘normalnog’ života. Bez obzira na to što se pokazalo da je osim rata postojalo i postoji još bezbroj faktora koji sprečavaju pomak, mislim da bih i danas donijela istu odluku“, naglašava, dodajući da dodjelom ordena Britanskog Carstva nekadašnjoj izbjeglici krug njenog života nije zatvoren, jer „krugovi nisu tu da se zatvaraju, nego da se šire“, piše Urban magazin.