Ako šetate Knez Mihajlovom u Beogradu ovih dana možete naići na štand ratnog zločinca na kom se skupljaju potpisi za oslobađanje ubice Zorana Đinđića, piše Noizz.

Još jedna skandalozna i strašna stvar koja se dešava u samom centru grada pod budinim okom javnosti. Kako smo došli do toga da od naroda koji je smjenjivao vlast u centru grada, sad u istom tom centru imamo odbranu osuđenih ubica.

Dragan Vasiljković poznatiji kao Kapetan Dragan, nakon puštanja iz zatvora u Hrvatskoj, vratio se u Srbiju, i započeo je akciju preko svoje fondacije, sa kojom vodi brigu o ”srpskim herojima” iza rešetaka. Prikupljao je sredstva kojim bi im pomagao dok borave u zatvoru, ali i zahtijevao i tražio da se puste na slobodu.

Jedan od takvih, ako ne i najzvučnije ime je Zvezdan Jovanović, čovjeka pravosnažno osuđenog na 40 godina zatvora zbog atentata na premijera Zorana Đinđića.

Da li je moguće da imamo jednog ozloglašenog tipa i njegovu ekipu, koja brani i traži da se oslobodi drugi ozloglašeni tip. I kako je to legalno? Da li ovo znači da svako može da se ovako organizuje i traži nešto apsolutno ilegalno i protivno već donijetoj presudi na sudu? Svjesni smo da je ovako nešto gotovo nemoguće, svjestan je vjerovatno i Kapetan Dragan, ali ovo je dobra promocija svoje fondacije a i drugih budućih političkih djelovanja.

Kapetan Dragan je bio vođa paravojne formacije Knindže, i zbog njihovog djelovanja je bila podignuta optužnica protiv njega u Hrvatskoj. Uhapšen je 2010. godine, a za to hapšenje postoji kuriozitet, da s obzirom da je tad živio u Australiji, po prvi put se desilo u ovom slučaju da ova zemlja izruči nekog svog državljanina. Početkom prošle godine je izašao iz zatvora i još od tad talasa sa izjavama, ali sad je krenuo sa riječi na djela.

Ovakvi stavovi i priče nisu novost. Dovoljno je da malo zagrebete po kuloarima interneta, i vidjećete razna razmišljana u ovom pravcu gdje se veličaju ubice Zorana Đinđića, kao i njihovi saradnici. Međutim, posebno boli kad ovakve priče izađu iz mračnih ćoškova u centar grada. Boli ali pomali i plaši.

Vlast izgleda ne želi da se bavi ovim problemom, a morala bi. Zato je narod riješio da uzme stvari u svoje ruke. Ljudi se grupišu preko interneta, deli se poziv da se okupe oko štanda i uklone ga sami, kad već oni kojima je to posao, ne žele da ga obavljaju.