NEDAVNO STE OSNOVALI DEMOKRATSKI CENTAR, KOJI ĆE DJELOVATI U CIJELOJ BIH. KAKVU REAKCIJU GRAĐANA OČEKUJETE, S OBZIROM NA TO DA NAJAVLJUJETE NOVE LJUDE KOJI SU DOSAD BILI POLITIČKI NEAKTIVNI I NEKOMPROMITIRANI?

- Očekujem vrlo pozitivne promjene zato što su danas neophodne. Riječ neaktivnost u vašem pitanju je ključna, jer u Demokratskom centru zajedno s ljudima mojih godina djeluju uglavnom mladi i dosad politički neangažovani ljudi. Ni mi u zrelim godinama više ne možemo biti neaktivni, naprotiv. Isti ljudi vladaju u BiH 20 godina i možemo ih već nazvati vlastodršci. Zemlja je podijeljena više nego 1992, mladi odlaze, cijele porodice napuštaju zemlju, rastu nezadovoljstvo, beznađe, apatija i polako sve obuzima i zebnja, strah zbog potpune neizvjesnosti šta se sve može desiti.

DRŽAVA NIJE STRANKA

Nova generacija, stasala poslije rata, želi promjene, želi se aktivirati. Oni imaju nova znanja, oni govore drugačijim jezikom, o svemu su informisani i siguran sam da neće pasivno i ravnodušno gledati da im isti ljudi, kao i njihovim očevima što su govorili, govore o budućnosti, a zveckaju oružjem. Novi mladi ljudi politiku razumiju na svoj način. Žele da govore slobodno, žele misliti svojom glavom, odlučivati o budućnosti i progresu, a ne da svoju sudbinu prepuštaju vlastodršcima koji su zemlju doveli pred zid.

JESU LI U BIH MOGUĆE PROMJENE, S OBZIROM NA TO DA JE SISTEM VLADAVINE PRAVA URUŠEN, A SAMIM TIM I POŠTOVANJE LJUDSKIH PRAVA. NA KOJI NAČIN ĆETE SE KAO OPOZICIONI POKRET IZBORITI S TIM?

- Sa svih strana svijeta stižu slike ljudi koji masovno na ulicama protestuju, govore o svojim pravima, postavljaju zahtjeve. Kada smo mi u BiH, FBiH ili RS-u vidjeli takvu sliku, izrazili protest bez straha, bez prethodnih odobrenja ili da li ste vi objavili primjer da se neko uspješno izborio za svoje ljudsko pravo? Ovdje je beznađe uzelo najveći danak, ljudi se ne usuđuju pokrenuti procese ili ne vjeruju u poželjan ishod procesa, plaše se i žive s pogubnim osjećajem nepravde. Sve institucije su stale pod politički krov i uticaj vlasti, tako da ne odvajate ono što je država od onoga što je stranka. Zato sam i odlučio, poslije 20 godina djelovanja u diplomatiji i prije toga u organima vlasti, osnovati pokret Demokratski centar i podržati mladost koja želi promjene. Oni ne treba da podrže mene, nego pravdu i istinu i ostvare osnovna ljudska prava. Zato ću i odgovoriti, to je moje osnovno ljudsko pravo da više ne ćutim.

KADA ĆETE OBZNANITI IMENA I OSTALIH OSNIVAČA PARTIJE? KOJIM PUTEM ĆETE DOĆI DO BIRAČA KAO LIBERALNA OPCIJA, BUDUĆI DA JE U RS-U ODAVNO NA SNAZI PODJELA NA DVA BLOKA, DOK U FBIH OPOZICIJA NE USPIJEVA RAZBITI SAVEZNIŠTVO SDA I HDZ-A?

- Uskoro ćemo predstaviti najaktivnije ljude koji su osnovali Demokratski centar. Ubjeđenja, stavovi tih ljudi moraju osvojiti javnost koja će nas pitati, kao i vi što pitate, kako ćemo doći do birača, čime ćemo u političku borbu. Do birača se dolazi uvijek istim putem: sticanjem povjerenja, svakodnevnim angažmanom, reagovanjem usklađenim sa interesom građana, čestitom izbornom kampanjom, a kad osvojite vlast, ostvarenjem onoga što ste rekli svojim biračima. Snaga Demokratskog centra je u konceptu novih ljudi, s novim idejama. Nećemo obećavati, a i da hoćemo, ne možemo obećati, jer maltene u ruci nemamo ništa osim dobrih ideja, planova i namjera. Imamo samo volju, želju da se sa svima koji žele udružimo, da promijenimo ovakvo stanje, jer narod lako prepozna obmanu, frazu, floskule. Javni prostor je ugrožen, a javna riječ često nepristojna, bahata i prijeteća. Takvim jezikom ne možete govoriti narodu o dostojanstvu, pravdi, redu i zakonu.

NA PROŠLIM LOKALNIM IZBORIMA BILI STE KANDIDAT POKRETA BANJA LUKA ZOVE. JESTE LI TADA BILI RAZOČARANI REZULTATOM I ZNA LI SE VEĆ KAKAV NASTUP OD DEMOKRATSKOG CENTRA TREBA OČEKIVATI NA OPĆIM IZBORIMA?

- Da, na proteklim lokalnim izborima sam bio aktivan u pokretu Banja Luka zove. Slijedio sam svoj kredo da nemam pravo da ćutim, smatrao da možemo doprinijeti promjenama i one su se, na sreću, i desile u Banjoj Luci. Nisam bio razočaran izbornim rezultatom. Ja nikada neću imati taj osjećaj razočaranja, jer znam u šta se upuštam. Pokrenuo sam zajedno sa istomišljenicima Demokratski centar na osnovu mog višegodišnjeg iskustva, to je moj “osnivački ulog”. U Demokratskom centru smo sasvim realni i svjesni svojih mogućnosti. Na opšte izbore kao pokret ne možemo izaći, a do proljeća ćemo znati kojom snagom članstva raspolažemo i odlučićemo da li da izađemo na izbore kao politička stranka. Predstavićemo program bez velikih riječi i obećanja, a isticati i afirmisati načine kako to ostvariti, prije svega vladavinu prava. Naš cilj je vratiti slobodu i autoritet institucijama, policiji, MUP-u, sudovima, tužilaštvu. To su alatke slobode i sigurnosti građana. Da li su te alatke u RS-u, FBiH, u BiH u pravim rukama? Ne, one su u rukama vlastodržaca, rukama politike, a moraju biti u rukama naroda.

OD 1998. DO 2000. BILI STE ŠEF KABINETA TADAŠNJEG PREDSJEDNIKA VLADE RS-A MILORADA DODIKA. SLAŽETE LI SE S MLADENOM IVANIĆEM, KOJI KAŽE DA ĆE DODIK SADA IĆI DO KRAJA I KAKAV ISHOD PO NJEGA, ALI I RS OČEKUJETE?

- Ne želim ništa da predviđam, pogotovo u vrijeme kada se dnevno smjenjuju nove odluke, incidenti, gluposti koje nas guše. Šta to znači ići do kraja? Da li će ići do kraja, do samouništenja, to može uraditi ako želi. Ali, on ne smije to raditi i donositi tako teške, rizične odluke u ime onih koji nisu članovi SNSD-a, koji ne misle kao on ili kao oni.

RUTINSKA PRAKSA

Priča o ugroženosti Republike Srpske je parola koja služi samo gospodinu Dodiku i metafora njegovog stanja. Ona, doduše, djeluje na veliki broj ljudi, koji kažu “nek’ sve bude, samo da se ne zarati”. Neće biti rata, to znamo, ali mora doći do promjene, jer rizik je prisutan pošto u vladajućoj stranci očigledno o svemu odlučuje samo jedan čovjek.

KAO DUGOGODIŠNJI DIPLOMATA, MISLITE LI DA ĆE SE EU KONAČNO PRIKLJUČITI SAD-U U SANKCIONISANJU ONIH KOJI NE ŽELE NAPREDAK MEĐU POLITIČARIMA, VEĆ SAMO LIČNU DOBIT? SANKCIJE SE U BRUXELLESU SPOMINJU, ALI NEKAKO STIDLJIVO.

- Sankcije su na ovim prostorima već rutinska praksa i poznata sintagma. Sankcije tokom rata, poslije rata, sankcije najavljuju, evo, i sada 20 godina kasnije, i Bruxelles i Amerika prijete sankcijama. Ne znam šta će se desiti i ko će biti sankcionisan, ali svi znamo da ima jako puno povoda da se BiH, odnosno RS i FBiH, iščupaju iz ruku neodgovornih političara. Kada budemo kao narod došli do tog stepena, da naše domaće institucije izriču sankcije našim političarima, tada ćemo znati da smo ušli u novo vrijeme i dobićemo snagu za novu budućnost.

Oslobođenje