BOŽO VREĆO UOČI KONCERTA U LISINSKOM: "Nisam nikad želio da me neko smatra manje vrijednim..." (FOTO)

Sedmi put, 2. novembra, nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.

  • Estrada

  • 30. Okt. 2021  30. Okt. 2021

  • 0

Tokom pandemije i izolacije Božo Vrećo nije mirovao. Napisao je novu knjigu i iznjedrio album 'Lachrimae' (Suze), šesti izdavački dragulj sa sjajnih 11 interpretacija preplitanja svježeg viđenja kultnih pjesama, poput 'Kad ja pođoh na Bembašu', 'Oj, jesenske duge noći', 'Što te nema', 'Emina' i drugih, dalmatinskog, bosanskohercegovačkog, makedonskog, turskog i španjolskog melosa, onih koje lome dušu na najsitnije dijelove, uz fascinantno sviranje Edina Karamazova, saradnika na albumu. Poklonio je svojoj publici još jedan zagrljaj kroz muziku, a publiku će zagrliti i koncertom u Zagrebu.

Vraćate se u Lisinski nakon dvije godine. Kakvu muzičku večer pripremate ovog puta? Kko će od muzičara biti s vama na bini?

Zapravo, uvijek je poseban pristup za taj koncert. Bit će to moj sedmi nastup u Lisinskom, što je moj broj, iza kojeg je sjajna organizacija zahvaljujući Martini Kašljević i njezinom timu. Muzičari su birani srcem, kao i uvijek do sada, kao neko ko jako duhovno i emotivno korespondira sa mnom, koga osjećam i svojom porodicom. Dakle to su vrlo povjerljivi ljudi, oni koji nemaju direktan kontakt sa sevdahom osim onog world music težišta na kojem djeluju u svijetu. Dolaze iz Njemačke, Turske, Bugarske, Makedonije, Srbije, odasvud! Ljudi su to koji donose nešto svoje, koji su rasterećeni uvriježenog principa da nešto mora biti određeno od A do Ž. Dakle to nikad nije gaža, to nikad nije koncert. To je vrlo specifičan koncept katarze, oslobađajućeg pristupa koji na svaki način rasterećuje ljude bilo kojeg vremena, a živimo u vrlo ograničenom, frustrirajućem, stisnutom vremenu. Mislim da na tim koncertima ljudi doživljavaju preobrazbu samih sebe i unutrašnju harmonizaciju bića. Ako dođete do odgovora ko ste i što želite od života, to je moj cilj, moto.

 tportal

(Foto: Josip Regovic/PIXSELL)

Kako ste održavali probe s obzirom na razasutost muzičara?

Zapravo nemam probe. Pojavim se na tonskoj probi, na kojoj se uštima zvuk i eventualno, ako dođe do nekih izmjena, nešto promijeni. Proba može trajati dva, tri sata, ovisno o potrebama, ali naravno da se ranije čujemo, imamo neki koncept, neku širu storiju, priču koje se držimo na neki prividan način. Ali ja uvijek ubacujem nešto novo. Mijenjam izlazak, njihovu interakciju, puno improviziramo, dirigiram na samom koncertu. Dakle to su tonski valovi koji se događaju onog trenutka u kojem vi gledate, osjećate tu muziku koja se stvara. I vi ste dijelom stvaratelj te muzike. Moja publika nije odvojiva cjelina, nije neko ko promatra, ko ništa ne daje. Puno uzimam od svoje publike. Uzimam, i to polifono, kroz prožimanje, estetiku davanja. Zar može biti nešto ljepše od toga? To je vrlo uzvišen čin davanja uzvišenog sebe.

Što prvo pomislite kada izađete pred publiku, imate li neke rituale?

Uvijek sve krene s molitvom Univerzumu, Bogu. Njima zahvaljujem na daru, glasu, na mogućnosti da sam samog sebe pronašao i da mijenjam druge ljude na bolje, da prihvate sebe, jer je to glavna promjena. Ali uvijek izađem potpuno ushićeno, kao dijete kojem pokloniš najdražu igračku i kojem ostaviš tu igračku u bašti da samo dođe do nje. Eto, točno tako se ja razveselim svojoj publici. Izletim jednostavno kao da me neka nevidljiva sila iznese na scenu, onako krilato, božanstveno. Razmišljam uvijek i o tom vizuelnom - što ću imati na sebi, što ću odjenuti. U zadnje vrijeme to su svilene haljine, one koje lepršavo dočaraju moju preobrazbu. S druge strane jako mi je bitno da postoji nešto mitološko, nešto spiritualno, ono što ne možeš vidjeti na drugim koncertima. Ne radim to da bih bilo kome ugodio, podilazio. Radim to zbog samog sebe jer ja sam negdje napola mitološko biće, tako doživljavam sebe. Jednom nogom sam raspjevani Pan i jakost Kentaura, hrabrost Minotaura, ženstvenost neke Amazonke koja može sve, koja doslovno sve negativno razruši ispred sebe i samo prihvati ljubav, ljubav, ljubav.

Šta napravite kad siđete s bine?

Dobro znate da ne spavam poslije koncerata. Još su dugo tu euforija, adrenalin. Ta emotivna razmjena mene i publike još me dugo drži. Onda mi stižu poruke, snimke koje odmah objavljujem na Instagram storyju, dolaze mi ljudi i nose zagrljaje. Iskreno se nadam da će poslije Lisinskog biti tih zagrljaja jer zaista želim njihovu blizinu, njihovu intimnu pričicu koju mi šapnu na uho, podijele je sa mnom. Jer ja sam kao Pandora, sa mnom ta tajna ostaje zatvorena i oni su sigurni da su učinili neki pomak u svom životu. Tako da sam kolektor, sakupljač duša, te njihove esencije emocija, svega onog najvrjednijeg što mi se povjeri s punim povjerenjem. Trebaju mi taj uzvrat, zagrljaj, razmjena i zahvalnost koju mi iskažu, kao i ja njima, kroz svaku gestu, pjesmu, svaki trzaj. Ostatak intervjua pročitajte ovdje.  

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...